Čudne stvari se dešavaju sa dvije strane poznatog autoputa. Jedan poznati političar sa jedne strane autoputa rekao je da je bolje biti balkanski Putin nego Pavelić, a drugi ne manje poznati političar sa druge strane autoputa rekao je da nikad nije prihvaćao poklič fašističke naravi „Za dom spremni“ tako da također ne može prihvatiti poklič „Slava Ukrajini“ jer osuđuje nacizam, a to su u stvari za njega, navodno dva istih izraza.
Tako nema ništa čudnog da dva poznata političara ne prihvaćaju Antu Pavelića i njegovu fašističku ideologiju. Samo jedan ne prihvaća sa tačke gledišta partizanske spomenike, a drugi više od strane drugih boraca protiv NDH, i to četnika. Samo ima mala kvaka. Taj koji govori da je Putin bolji od Pavelića zaboravlja da velika količina poznatih političara i medija smatraju da su Putin i Hitler praktički isti u svojim djelovanjima. A mnogi drugi su rekli da je Hitler naravno puno gori od Pavelića. Sa druge strane poklič „Slava Ukrajini“ ima direktni prijevod – to je kao „Živjela Hrvatska“ ili „Živjela Crna Gora“ ili „Živjela Bosna i Hercegovina“. I tu svima postaje jasno da gotovo svi savremeni političari kao i mnogi poznati od ranije uvijek koristili ovo obraćanje prema ljudima ili tako završavali svoje strastvene govore. Ovaj drugi poznati političar koji nije historičar po struci ali je ipak uvjereno rekao da neće dozvoliti u svojoj zemlji „fašistički“ izraz „Slava Ukrajini“ kada je njemu neko iz vlastitog ureda ili dobrih poznanika donio ovu historijsku glupost pripremljenu negdje u kabinetima Kremlja kao istinu u prvoj instanci. A pošto je izraz „Slava Ukrajini“ jednostavno patriotske i nikako nije fašističke naravi onda ko krivi Ukrajince u širenju nacizma osim onog koji igra na polju Kremlja koji je okrivio naciju koja je dala najveći doprinos u borbi sa fašizmom izgubivši deset milijuna svojih ljudi te da je ona navodno nacistička. Osim toga napomenimo i da je prvi izraz „Slava Ukrajini“ koristio najveći u historiji Ukrajinaca – pjesnik Taras Ševčenko još sredinom 19. vijeka kad još nije bilo ni nacista ni nacionalista. U Zagrebu na ulici Ukrajinskoj stoji njegov spomenik kod kojeg dolaze svi ukrajinske delegacije i predstavnici ukrajinske nacionalne manjine Hrvatske. I svaki govor kod ovog spomenika završava se pokličem „Slava Ukrajini“ koji je patriotske i građanske naravi i nikako ne nacističke.
Da ne bi i dalje dolazilo do takvih nepromišljenih izjava na visokom nivou neko u uredu ovog poznatog političara mora dobiti otkaz za širenje ruske propagande. Recimo u Poljskoj je dobio otkaz press-sekretar ministarstva vanjskih poslova koji je tražio u socijalnim mrežama da se predsjednik Ukrajine izvini ispred Varšave navodno za ubistva Poljaka ukrajinskima nacionalistima. Stara tema koja još do kraja nije razriješena, ali oficijelna Varšava razumije da stavljanje ovog pitanja u javnom prostoru u ovo vrijeme jednostavno je provokacija koja igra na stranu Kremlja. Takav provokator izgubio je posao. Takvu odgovornost mora snositi i taj koji donio kremaljsku nebulozu za visokog političara kao istinu.
Poslije vojnog napada Ruske Federacije na Ukrajinu neka njena područja bila su privremeno okupirana ruskom vojskom. Tako recimo u regiji Černigov iz koje potiče moja familija puno ljudi uključujući moje bliske rođake koji su preživjeli fašističku okupaciju tijekom Drugog svjetskog rata, uvidjeli su da je ruska okupacija bila možda i puno gora od nacističke. Smatraju da je Putin savremeni ruski Hitler i to kod njih nema nikakve dileme. A kako je Hitler ipak puno gori od Pavelića onda dolazimo do zaključka da nije dobro biti ili uspoređivati sebe sa balkanskim Putinom koji još puno okrutniji za glavnog ustašu.
Na kraju u finišu imamo to da dva poznata političara mrze Pavelića što je dobro i normalno. Međutim obojica nekako favoriziraju Vladimira Putina koji za njih možda i nije tako loš momak. A ustvari on je savremeni ruski firer i vrlo je tužno što dobija sa dvije strane autoputa skrivenu podršku na tako visokom nivou. To je zabrinjavajuće i svi Europljani moraju znati ne samo za kremaljske aktere Viktora Orbana i Milorada Dodika, ali i za ove dvije strane autoputa koji je ranije nosio tako ponosan naziv „Bratstvo i jedinstvo“. Taj poklič se nekad za Titovo vrijeme na žalost, dobro je vidljiv i koristi se u sredini dobrih prijatelja kremaljskog poglavnika.
- OGLAS -