Na početku razgovora, Jusić je otkrio kako provodi dane, ali se prisjetio i svojih početaka: „Sada sam u Zagrebu. U životu se ništa ne događa slučajno, ima Onaj gore koji nas vodi. Mene Allah nije stavio ispred džamije, već na skaline. Trebao sam biti tapetar. Spontano sam sjeo na te skaline. Jagoda Bujić mi je bila druga majka; uvijek me čuvala kao majka. Jedna od mojih prvih kompozicija, koja se zove ‘Jagoda’, posvećena je njoj. Htio sam ići u Njemačku, ali nisam. U prvom zagrebačkom kabareu ‘Jazavac’ položio sam audiciju i stalno sam bio gost. Tu sam ispekao zanat. 1968. godine pobjedio sam na takmičenju u Zagrebu.“
Otkrio je i otkud Jusići u Dubrovniku.
„Majka mi je iz Blagaja, od Velagića. 1927. godine babo se zaljubio u Dubrovnik, putovao je Fićom tamo. Moj stariji brat Kemo također je putovao. Poslije rata smo živjeli u magacinu, na zemnom tlu. Ali u kući je uvijek bilo pjesme. Država nas je izbacila iz tog prvog stana, ali moj otac je uvijek prodavao voće na pijaci; bio je dobar trgovac. Imali su sedmero djece. Tada nije bilo televizije ni interneta. Svi smo u porodici umjetnički nadareni. Sestra mi je u Beogradu bila solista. Mama je također lijepo pjevala. Genetski kod se nastavio. Svaki dan se čujem s braćom. Nikada nismo bili tako povezani otkad je Đelo otišao.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.