Čak i dvije sedmice nakon smrtonosne tramvajske nesreće u Sarajevu, u kojoj je poginuo student Erdoan Morankić, ljudi i dalje protestuju protiv lošeg upravljanja javnim prevozom.
„Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je nakon nesreće za ‚ljudsku grešku‘ optužilo vozača Adnana K., koji je nakratko bio uhapšen, ali je ubrzo pušten na slobodu“, piše Tomas Rozer za list Frankfurter Rundschau, a prenosi DW.
„Prema navodima njegovih advokata, sarajevsko saobraćajno preduzeće GRAS je više od 40 godina star tramvaj samo prošle godine čak 50 puta privremeno povlačilo iz saobraćaja zbog tehničkih kvarova.“
Video-nadzor
Advokati Adnana K. tvrde da „uzrok nesreće nije ljudske, već tehničke prirode“.
„Njihov klijent je pokušao zakočiti vozilo, koje je iznenada počelo ubrzavati, ali u tome nije uspio: ‚Ovaj problem se kod ovog tipa vozila javlja češće – i dobro je poznat svim zaposlenima u GRAS-u‘“, kažu advokati, kako prenosi Frankfurter Rundschau.
Autor ističe da „čak ni video-nadzor u tramvaju, koji bi mogao pružiti više informacija o nesreći, nije radio“.
U tekstu se podsjeća da protesti i dvije sedmice nakon tragedije, „protiv nesposobnih ili preopterećenih zvaničnika“, ne jenjavaju, a spominju se i ostavke lijevo-liberalnog premijera Kantona Sarajevo i direktora saobraćajnog preduzeća.
Tramvaji horora
„Međutim, problem zastarjelog i nedovoljno održavanog voznog parka i šinske mreže muči i druge balkanske metropole“, piše Rozer, koji je od 2007. dopisnik medija na njemačkom jeziku iz Beograda.
„Prosječna starost beogradskih tramvaja je oko 40 godina, a trolejbusa oko 15 godina, dok kompozicije gradskih tramvaja više liče na ‚scenografiju apokaliptičnog horor-filma nego na prevozno sredstvo za građane Beograda‘“, citira autor beogradski gradski magazin Liceulice.
„Fabrika Tatra iz danas nepostojeće Čehoslovačke isporučivala je sedamdesetih godina tadašnjoj Jugoslaviji svoje uspješne modele poput ‚K4‘ i ‚K2ZU‘ – ne samo Sarajevu, već i Beogradu i Zagrebu“, piše list i dodaje da je iznenađujuće to što „ta vozila i danas čine veliki dio tramvajskih flota finansijski slabijih kandidata za članstvo u EU na zapadnom Balkanu“.
Tragovi kriza
List ukazuje da se „pažljivo održavani tramvajski veterani doimaju kao turistička atrakcija od Istanbula do Porta“.
„Ali, godine nestašica tokom jugoslovenskih ratova, sankcije UN-a, teška ekonomska tranzicija, kao i nedostatak novca i loše upravljanje, ostavili su dubok trag u tramvajskim depoima regiona.“
Autor primjećuje da „ne samo rđa i zub vremena, već i sve veći nedostatak rezervnih dijelova nagrizaju Tatra modele“.
Dodaje da su često prezadužena saobraćajna preduzeća regiona mogla „osvježiti svoj zastarjeli vozni park samo jeftinom kupovinom ili donacijama rashodovanih tramvaja iz zapadnoevropskih gradova – ali ne i zaista ga podmladiti“.
List piše da je prosječna starost tramvaja u Beogradu 39, a u Sarajevu 35 godina.
„Iako je, na primjer, Sarajevo u posljednje dvije godine pustilo u saobraćaj 25 novih niskopodnih tramvaja švicarskog proizvođača Stadler Rail, većinu linija i dalje opslužuju stari, često nedovoljno održavani tramvaji“, zaključuje Tomas Rozer u listu Frankfurter Rundschau.