Dok Sjedinjene Američke Države i Iran vode pregovore o trajnom otvaranju Hormuškog moreuza i ponovnom uspostavljanju protoka nafte s Bliskog istoka, naredni potez na globalnom tržištu mogao bi zavisiti od države koja uopće ne sjedi za pregovaračkim stolom – Kine.
Kao drugi najveći svjetski potrošač sirove nafte, Kina je povukla niz strateških poteza kako bi zaštitila svoje zalihe nakon što je rat u Iranu prekinuo pristup za više od 11 miliona barela nafte dnevno.
Smanjenjem uvoza, oslanjanjem na ogromne vlastite rezerve i ubrzanim okretanjem čistoj energiji, Peking je uspješno ublažio, a prema nekim procjenama i potpuno neutralisao, udar visokih cijena na domaćem tržištu, što se snažno odrazilo i na globalne tokove.
Ključna uloga Pekinga u stabilizaciji cijena
Nakon više od tri mjeseca ratnih sukoba, pojedini analitičari predviđali su crne scenarije prema kojima bi cijena nafte ove godine mogla skočiti i do 200 dolara po barelu.
Međutim, iako su ukupni gubici u snabdijevanju premašili milijardu barela, cijene sirove nafte ostale su iznenađujuće stabilne, a stručnjaci kao glavnog “krivca” vide upravo Kinu.
“Kina je odigrala ključnu ulogu u ublažavanju udara za ostatak Azije, a samim tim i za globalnu ekonomiju”, ističe Daan Walter, direktor energetskog instituta Ember.
U ponedjeljak je cijena sirove nafte Brent pala ispod 78 dolara po barelu zbog očekivanja da bi kroz Hormuški moreuz, kojim prolazi petina svjetske nafte, uskoro mogla biti obnovljena normalna trgovina.
Poređenja radi, u sedmicama prije napada SAD-a i Izraela na Iran, Brent se prodavao za manje od 70 dolara po barelu, da bi početkom maja dostigao četverogodišnji maksimum od 114 dolara. Stručnjaci vjeruju da će kineska politika potrošnje ostati presudna za tržište, bez obzira na to koliko brzo moreuz bude otvoren.
Paradoks iz 1973. godine nije se ponovio
U analizi banke Societe Generale navodi se da je tokom arapskog embarga 1973. godine gubitak od sedam posto globalnog snabdijevanja uzrokovao skok cijena od čak 134 posto. Tokom aktuelnog rata u Iranu takav scenarij je izbjegnut, iako sukob pogađa čak četrnaest posto svjetskog snabdijevanja.
Analitičari ovaj paradoks objašnjavaju ulogom Kine, koju opisuju kao “nevidljivu ruku koja uravnotežuje tržište”. Peking je, naime, uspio smanjiti uvoz nafte za oko tri miliona barela dnevno, što je jednako ukupnoj potrošnji Japana.
Janiv Shah, potpredsjednik za tržišta nafte u kompaniji Rystad Energy, objašnjava da je Kina prije rata stvorila ogromne zalihe koristeći jeftinu rusku i iransku naftu koja je bila pod sankcijama. Procjenjuje se da Kina sada raspolaže s više od milijardu barela u komercijalnim i strateškim rezervama, koje je aktivno počela trošiti u maju.
“Kina je godinama postavljala donju granicu cijena, ali se ove godine taj obrazac potpuno preokrenuo”, kaže Shah.
Električna vozila kao ventil za rasterećenje
Pored trošenja zaliha, kineske vlasti ograničile su izvoz rafinisanih proizvoda poput benzina i dizela kako bi osigurale domaće tržište, što je tamošnje rafinerije odvratilo od kupovine skupe sirove nafte na međunarodnom tržištu.
Također, ogroman rast prodaje električnih vozila dugoročno je smanjio potrebu za fosilnim gorivima – danas je otprilike svaki drugi novi automobil prodan u Kini na električni pogon. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), kineska flota električnih vozila prošle godine smanjila je potrošnju nafte za oko milion barela dnevno.
“To je bio odličan ventil za rasterećenje globalnog tržišta”, navodi David Fishman iz konsultantske kuće Lantau Group, ali upozorava da Kina ne može vječno prazniti zalihe te da će, čim cijene padnu, ponovo početi masovno kupovati naftu radi obnavljanja rezervi.
Od historijske nestašice do viška nafte
Nakon višemjesečnog straha od najveće energetske krize u historiji, IEA sada upozorava na potpuno suprotan scenarij – višak ponude. U najnovijem izvještaju procjenjuje se da će rast proizvodnje naredne godine premašiti potražnju za 4,7 miliona barela dnevno, jer se proizvodnja na Bliskom istoku postepeno stabilizira.
Sve ovo ubrzalo je i globalnu tranziciju na obnovljive izvore energije. Kina, kao svjetski lider u proizvodnji električnih vozila, baterija i solarne opreme, bilježi rekordan izvoz čiste tehnologije od početka sukoba u Iranu.
Muyu Xu, viša analitičarka kompanije Kpler, smatra da bi se višak nafte na tržištu mogao pojaviti već narednog mjeseca. Brzim otvaranjem Hormuškog moreuza na tržište bi se odjednom vratilo oko 100 miliona barela trenutno blokirane nafte, a Iran bi dodatno povećao proizvodnju ukoliko mu SAD ukinu sankcije.
Međutim, ukidanje sankcija Teheranu moglo bi smanjiti privlačnost iranske nafte za Kinu, koja ju je do sada kupovala po izuzetno povoljnim cijenama jer Iran nije imao drugih kupaca. Budući da su mnoge države već osigurale zalihe za ljeto, Kina ponovo postaje ključni faktor.
“Ovo je potpuno drugačija slika od one prije samo dva mjeseca. Trenutno jedino Kina ima kapacitet da apsorbira toliki višak ponude, ali glavno pitanje glasi – šta Kina zapravo želi kupiti?”, zaključuje Xu.