Od početka školske 2026/2027. godine problem preteških torbi nije zaobišao ni djecu u školama na području Federacije BiH, a takvo opterećenje može doprinijeti bolovima u leđima, umoru i lošem držanju.
Prim. dr. sc. Aida Vilić Švraka, dr. med. iz Odjela za higijenu i zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, kazala je za Fenu da se loše držanje kod neke djece primjećuje već u drugom razredu osnovne škole. Ukazala je i na preventivne mjere kojih bi se trebali pridržavati roditelji, nastavnici i učenici.
Istakla je da je važno paziti ne samo na težinu nego i na veličinu i oblik torbe te raspored stvari u njoj.
„Naime, težina torbe vuče tijelo natrag. Dijete se naginje prema naprijed da održi ravnotežu, što iskrivljuje kičmu. Torbe na jednom ramenu mogu otežati disanje i uzrokovati veće promjene u držanju tijela nego nošenje na oba ramena. Preteške torbe troše i više djetetove energije pri hodu“, navodi Vilić Švraka.
Školske torbe s knjigama i ostalim stvarima potrebnim za nastavu znaju težiti i do pet kilograma. Većina torbi teža je od 10 posto djetetove tjelesne mase, iako zdravstvene preporuke navode da težina ne bi trebala prelaziti pet do 10 posto.
„Granica od 15 posto tjelesne mase smatra se maksimumom koji se ne smije prekoračiti. Torbe teže od 10 posto djetetove težine troše više energije i prisiljavaju tijelo na naginjanje prema naprijed, nazad ili u stranu, što narušava pravilno držanje“, istakla je doktorica.
Današnji ruksaci zamijenili su klasične torbe, a kada su dobro dizajnirani i pravilno namješteni, leđni i trbušni mišići mogu poduprijeti teret. U praksi to, međutim, često nije slučaj.
Osim težine, nepravilno nošenje ruksaka može izazvati bolove i istezanje mišića vrata, leđa i trbuha. Ne postoji jedinstvena granica težine za svako dijete jer ona zavisi od dobi, tjelesne građe, snage i dužine puta do škole.
Iako sama težina torbe nije jedini uzrok skolioze i drugih trajnih deformacija, pretežak ruksak i nepravilno nošenje doprinose bolovima, umoru i lošem držanju.
Kako pravilno nositi ruksak
„Kako bi se to izbjeglo, ruksak se treba nositi na oba ramena. Naramenice moraju biti zategnute tako da ruksak stoji visoko na leđima i blizu kičme. Gornji rub ruksaka trebao bi biti nekoliko centimetara ispod vrha lopatica, a donji nekoliko centimetara iznad struka. Sadržaj treba organizirati tako da se najteži predmeti, poput knjiga, stave najbliže leđima. Takav raspored ravnomjerno raspoređuje teret i smanjuje rizik od problema s mišićima i kostima“, kazala je Vilić Švraka.
Roditeljima je preporučila da pri kupovini biraju lakše modele ruksaka sa širokim naramenicama i dodatnim pojasom oko struka, a po mogućnosti i preko prsa.
Ruksaci s više pretinaca olakšavaju pravilnu raspodjelu tereta, a važno je i da ne budu širi od djetetovog grudnog koša. Preporučuje se najmanje jednom sedmično pregledati sadržaj ruksaka, izbaciti nepotrebne stvari i pakovati ga isključivo prema rasporedu časova za taj dan.
Šta mogu uraditi škole
Među preventivnim mjerama koje obrazovni sistem može preduzeti jeste kreiranje rasporeda s blokovima časova kako bi učenici tokom dana imali manje različitih predmeta i nosili manje knjiga.
Također, u istom danu ne bi trebalo istovremeno raspoređivati predmete koji zahtijevaju više dodatnog materijala, poput tjelesnog odgoja, likovne kulture i tehničkog obrazovanja. Gdje god je moguće, trebalo bi osigurati školske ormariće kako bi dio knjiga mogao ostati u školi.
Vilić Švraka je zaključila da nastavnike, roditelje i učenike treba redovno podsjećati na pravila o težini i pravilnom nošenju ruksaka. Također je ukazala na važnost izbjegavanja predugog sjedenja i podsticanja djece na fizičku aktivnost.
„Djeca školskog uzrasta u školi provode od tri do šest sati dnevno. Kosti i mišići su im još u razvoju, pa dugo sjedenje, nedostatak kretanja i neprilagođeno opterećenje negativno utiču na držanje i opće zdravlje, a školska torba jedan je od faktora koji se često zanemaruje“, poručila je.