Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” analizira zbog čega smatra da izbori u Rusiji 2026. godine ne ispunjavaju ključne uvjete političke konkurencije, transparentnosti i nezavisnog nadzora.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Nelegitimnost izbora u Rusiji
Od 18. do 20. septembra 2026. godine u Ruskoj Federaciji održat će se „Jedinstveni dan glasanja“, u okviru kojeg će se održati izbori prema nekoliko izbornih kampanja. Građani Rusije birat će, između ostalog, poslanike Državne dume RF IX saziva — donjeg doma federalnog parlamenta, poslanike regionalnih zakonodavnih skupština u 39 subjekata Federacije, organe lokalne samouprave u desetinama regija, kao i guvernere u osam subjekata RF.
Izborni proces 2026. godine, kao i niz prethodnih izbornih kampanja, odvija se u uslovima značajnog ograničavanja političke konkurencije. Među ključnim problemima su uklanjanje ili ograničavanje učešća nezavisnih i opozicionih kandidata, korištenje administrativnih resursa, nejednak pristup političkih snaga medijima, ograničavanje nezavisnog posmatranja i kontrole procesa prebrojavanja glasova. Poseban faktor predstavlja korištenje državnih i partijskih mehanizama za mobilizaciju birača, uključujući kategorije stanovništva koje zavise od države, kao i ruske državljane koji se nalaze u inostranstvu.
Dodatni pravni aspekt odnosi se na održavanje ruskih izbornih procedura na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine — na Krimu i u Sevastopolju, kao i na okupiranim dijelovima Donjecke, Luganske, Zaporiške i Hersonske oblasti. Generalna skupština UN-a je u rezolucijama A/RES/68/262 od 27. marta 2014. godine, A/RES/ES-11/4 od 12. oktobra 2022. godine, A/RES/ES-11/6 od 23. februara 2023. godine, A/RES/79/184 od 17. decembra 2024. godine i A/RES/80/223 od 18. decembra 2025. godine dosljedno potvrđivala teritorijalni integritet Ukrajine i nepriznavanje pokušaja nezakonite promjene statusa njenih teritorija. U tom kontekstu, održavanje izbornih procedura od strane Rusije na okupiranim ukrajinskim teritorijama ne stvara pravni osnov za promjenu njihovog međunarodnopravnog statusa.
Ograničavanje političke konkurencije
Jedna od ključnih karakteristika aktuelne izborne kampanje jeste sužavanje spektra stvarnih političkih alternativa. Značajan dio nezavisnih opozicionih aktera nalazi se pod krivičnim progonom, u zatvoru ili izvan Rusije, dok su mogućnosti za pojavu novih političkih projekata znatno ograničene već u fazi njihove registracije. Stranke kojima je omogućeno učešće u federalnoj izbornoj kampanji djeluju unutar političkog sistema formiranog tokom vladavine Vladimira Putina. Njihova stvarna uloga i stepen nezavisnosti od izvršne vlasti predmet su kritika ruskih opozicionih snaga i nezavisnih posmatrača.
Ilustrativan primjer predstavlja uklanjanje stranke „Jabloko“ iz izbora za Državnu dumu. Vrhovni sud RF je 10. juna 2026. godine prihvatio tužbu prokremaljske stranke „Rodina“ i poništio registraciju federalne liste „Jabloka“. Apelaciona instanca je 17. augusta potvrdila tu odluku, nakon čega je ona stupila na snagu.
Situacija s kandidatima „Jabloka“ koji su se kandidovali u jednomandatnim izbornim jedinicama bila je složenija. Dio njih nastavio je kampanju, pokušavajući se usmjeriti na vlastite kandidature i lokalne probleme. Istovremeno su regionalne izborne komisije i sudovi počeli donositi odluke kojima su stvorene dodatne prepreke za učešće pojedinih kandidata te stranke. Kao formalni osnov za sudske odluke u vezi sa „Jablokom“ navodila su se, između ostalog, pitanja finansiranja i korištenja partijskih naloga na društvenim mrežama. Predstavnici stranke i njeni simpatizeri uklanjanje su povezivali s njenim kritičkim stavom prema ratu protiv Ukrajine. Time je slučaj „Jabloka“ postao jedan od primjera ograničenog prostora za političku konkurenciju u savremenoj Rusiji.
Administrativni resursi i zavisno biračko tijelo
Drugi sistemski faktor jeste korištenje administrativnih resursa. Posebno su izloženi takvom pritisku zaposleni u javnom sektoru — nastavnici, zdravstveni radnici, državni službenici i zaposlenici komunalnih preduzeća. Prema navodima nezavisnih ruskih izvora, u pojedinim regijama zaposleni u državnim i s državom povezanim institucijama podstiču se da učestvuju u elektronskom glasanju, dostavljaju potvrde o učešću ili izvještavaju o rezultatima glasanja. Među opisanim praksama su zahtjevi da se dostavljaju snimci ekrana elektronskog glasanja ili fotografišu popunjeni glasački listići.
Ako se takve prakse primjenjuju sistematski, one direktno dovode u pitanje princip tajnosti glasanja. U takvom modelu izborni proces rizikuje da se od mehanizma slobodnog izražavanja volje pretvori u sistem kontrole i izvještavanja pred administrativnom hijerarhijom.
Ilustrativni su i navodi o korištenju učenika u predizbornoj kampanji u korist „Jedinstvene Rusije“. Prema pojedinim izvještajima, učenici su bili uključivani u distribuciju partijskog propagandnog materijala neposredno tokom nastave. Ako se takva praksa potvrdi, ona ukazuje na stepen prodiranja partijske mobilizacije u državne i obrazovne institucije.
Pojedini slučajevi također ukazuju na korištenje zavisnosti lokalnog poslovnog sektora od regionalnih vlasti od strane političkih struktura. Tako je, prema navodima ruskih izvora, u augustu 2026. godine rukovodilac regionalnog izvršnog odbora „Jedinstvene Rusije“ u Kurskoj oblasti Sergej Muravjov zatražio od rukovodioca lokalne neprofitne organizacije Vladimira Harina „dobrovoljnu donaciju“ u iznosu od 30 miliona rubalja. Ovaj slučaj zahtijeva dodatnu provjeru na osnovu primarnih izvora, ali ilustrira širi problem zavisnosti lokalnog poslovnog sektora od političke i administrativne hijerarhije.
Kontrola nad informacijskim okruženjem, ograničenja za posmatrače
Politička konkurencija nije ograničena samo pristupom izbornom procesu, već i mogućnošću da se alternativni stavovi predstave biračima. Federalni televizijski kanali i značajan dio velikih medijskih holdinga nalaze se pod državnom ili državi bliskom kontrolom. Nezavisni mediji suočavaju se s blokadama, ograničenjima i progonima, dok za kritičare vlasti i dalje postoji rizik od administrativne ili krivične odgovornosti po optužbama za „diskreditaciju“ ruske vojske ili širenje takozvanih „lažnih vijesti“. Kao rezultat toga, kandidati koji kritikuju politiku Kremlja imaju znatno manje mogućnosti za vođenje pune izborne kampanje. Time se stvara strukturna neravnopravnost između vlasti i nezavisnih političkih snaga još prije početka glasanja.
Jednako važno pitanje predstavlja ograničavanje javnog nadzora. Tokom posljednjih godina mogućnosti nezavisnih posmatrača i predstavnika opozicionih kandidata da nadziru izborni proces dodatno su sužene. Dodatna pitanja izaziva kombinacija trodnevnog glasanja od 18. do 20. septembra s elektronskim glasanjem na daljinu i praksom čuvanja glasačkih listića tokom noći. Takve procedure same po sebi ne dokazuju falsifikovanje rezultata, ali otežavaju nezavisnu verifikaciju svih faza glasanja. Upravo je provjerljivost procedure ključna za procjenu povjerenja u zvanično objavljene rezultate.
Dana 31. augusta 2026. godine, na sjednici Koordinacionog vijeća Javne komore RF, predstavljena je i usvojena nova verzija Etičkog kodeksa javnog posmatrača, koja je zamijenila dokument na snazi od 2021. godine. Prema navodima ruskih izvora, nova verzija sadrži ograničenja u pogledu javnog izvještavanja o nepravilnostima, posebno ako bi se takvi navodi mogli tumačiti kao nešto što „podriva povjerenje u izborni sistem“. Ako se ova odredba primjenjuje u praksi, ona potencijalno ograničava sposobnost posmatrača da nezavisno informišu javnost o problemima utvrđenim tokom glasanja. U kombinaciji s drugim ograničenjima, to dodatno povećava asimetriju između državnih institucija i nezavisnih učesnika u izbornom procesu.
Glasanje u inostranstvu
Posebno pitanje predstavlja organizacija glasanja ruskih državljana izvan zemlje. Nakon početka rata punog intenziteta, značajan broj ruskih građana napustio je Rusiju, a dio njih otvoreno kritikuje politiku Kremlja.
U inostranstvu mogućnosti za učešće na izborima ostaju ograničene zbog broja biračkih mjesta, njihove geografske dostupnosti i organizacionih procedura. Istovremeno, ruske diplomatske i s državom povezane strukture nastavljaju rad s ruskim zajednicama u inostranstvu. To stvara dvostruki efekat: s jedne strane, administrativna ograničenja mogu otežati učešće dijela građana u glasanju, dok s druge država zadržava mogućnost mobilizacije grupacija lojalnih vlastima putem mreža proruskih organizacija i informacionih kanala.
Konačno, glasanje građana u inostranstvu također postaje dio šire borbe za kontrolu nad političkom mobilizacijom ruskog društva izvan granica zemlje.
Zaključak
Pitanje legitimnosti ruskih izbora 2026. godine ima nekoliko međusobno povezanih dimenzija: pravnu, političku, proceduralnu i informacijsku. Održavanje izbornih procedura od strane Rusije na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine protivno je međunarodnom nepriznavanju pokušaja promjene njihovog statusa. Unutar same Rusije ključni problemi ostaju ograničavanje političke konkurencije, nejednak pristup informacijskom prostoru, korištenje administrativnih resursa i sužavanje mogućnosti nezavisnog javnog nadzora.
Zbog toga se procjena ruskih izbora ne može ograničiti samo na pitanje koliko će glasova dobiti pojedine stranke ili kandidati. Jednako važno jeste pitanje uslova u kojima se ti glasovi formiraju, daju, prebrojavaju i provjeravaju. U odsustvu pune političke konkurencije, nezavisnog nadzora i transparentnog postupka provjere rezultata, zvanični izborni rezultati mogu više odražavati funkcionisanje političkog sistema kontrole koji je izgradio Kremlj nego slobodno izraženu volju građana.