Crvena kapa s natpisom „VETO“ stajala je prije nekoliko dana na stolu u Ovalnom uredu dok je američki predsjednik Donald Trump razgovarao s novinarima. Taj prizor postao je simbol strategije kojom Bijela kuća namjerava dočekati novu demokratsku većinu u oba doma Kongresa.
Trump ne krije da planira koristiti pravo veta kako bi usporio ili potpuno blokirao donošenje zakona, nadajući se da će na taj način prisiliti demokrate na popuštanje.
Njegova procjena je da će, nakon mjesec ili dva neprekidnog korištenja predsjedničkog veta, demokrati sami kontaktirati Bijelu kuću i zatražiti dogovor.
Razlog za takav pristup su razmjeri izbornog poraza republikanaca.
Demokrati u Senatu imaju najmanje 54 od ukupno 100 mjesta, dok se glasovi još prebrojavaju u dvije tijesne utrke, na Aljasci i u Mississippiju.
U tih 54 mjesta uračunata su i dvojica nezavisnih senatora koji glasaju s demokratama.
U Predstavničkom domu demokrati zasad imaju 253 mjesta, znatno više od 218 mandata potrebnih za većinu, a rezultati u dvadesetak izbornih utrka još nisu bili proglašeni.
Posebno su značajne pobjede u Kansasu, gdje je izabran prvi demokratski senator od 1932. godine, te u Teksasu, gdje se to dogodilo prvi put od 1988. godine.
Trump računa na veto, ali za njegovo nadglasavanje potrebna je dvotrećinska većina
U danima prije izbora, suočen s lošim rezultatima republikanaca u anketama, Trump je počeo otvoreno prijetiti korištenjem, kako je naziva, svoje ultimativne moći – predsjedničkog veta.
Pravni temelj za to nalazi se u članu I, odjeljku 7. Ustava SAD-a.
Kada oba doma Kongresa usvoje zakon, predsjednik ima deset dana, ne računajući nedjelje, da ga potpiše ili vrati domu u kojem je predložen, uz pisano obrazloženje.
Veto ne može biti djelimičan. Predsjednik može prihvatiti ili odbiti zakon u cijelosti.
Ipak, Kongres ima mogućnost nadglasavanja predsjedničkog veta. Za to je potrebna dvotrećinska većina u oba doma, nakon čega zakon stupa na snagu bez predsjednikovog potpisa.
Trenutne brojke idu Trumpu u prilog. Ako glasaju svi članovi, za nadglasavanje veta potrebno je 67 glasova u Senatu i 290 u Predstavničkom domu.
To znači da bi demokratima trebalo najmanje 13 republikanskih senatora i približno 30 republikanskih zastupnika kako bi mogli srušiti predsjednikov veto.
Andrew Proctor, predavač američke politike na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL), upozorava da demokrati nemaju dovoljno mjesta ni u jednom domu Kongresa da nadglasaju Trumpove odluke.
Zbog toga smatra da je realno očekivati značajnu političku blokadu.
Zanimljivo je da Trump u dosadašnjem političkom djelovanju nije često posezao za vetom. Tokom prvog predsjedničkog mandata uložio je deset veta, a Kongres je nadglasao samo jedan, i to onaj na zakon o odbrambenom budžetu za 2021. godinu.
Svih deset veta iz prvog mandata uslijedilo je nakon što su demokrati 2018. preuzeli kontrolu nad Predstavničkim domom.
U drugom mandatu Trump je uložio dva veta, oba 29. decembra 2025. godine. Odnosila su se na zakone o vodovodu u Coloradu i zemljištu plemena Miccosukee na Floridi.
Za poređenje, Bill Clinton uložio je 37 veta, George H. W. Bush 44 tokom jednog mandata, a Ronald Reagan 78 tokom dva mandata.
Apsolutni rekorder je Franklin D. Roosevelt, koji je uložio čak 635 veta, od kojih je Kongres nadglasao samo devet.
Paradoks je da je Roosevelt tokom sva četiri predsjednička mandata imao stranačku većinu u oba doma Kongresa. Njegovi vetoi uglavnom nisu bili sredstvo političkog sukoba s opozicijom, nego način disciplinovanja vlastitog političkog tabora.
Demokrati pripremaju istrage, ali opoziv Trumpa zasad nije realan
Trumpova predsjednička moć ipak ima jasne granice.
Veto ne može zaustaviti kongresne istrage, blokirati postupke imenovanja u Senatu niti spriječiti Kongres da uskraćuje novac kroz budžetski proces.
Ni demokratsko vodstvo ne skriva šta namjerava uraditi nakon preuzimanja kontrole nad Kongresom.
Robert Garcia, koji bi trebao preuzeti predsjedavanje nadzornim odborom Predstavničkog doma, uputio je administraciji poruku na društvenoj mreži X: „Uzmite advokate.“
Senator Ron Wyden, koji bi trebao voditi senatski odbor za finansije, svoju poruku sveo je na dvije riječi: „Sudski pozivi.“
Prva reakcija finansijskih tržišta također je zabilježena. David Kelly, glavni globalni strateg kompanije JPMorgan Asset Management, izjavio je za CNBC da bi podijeljena vlast mogla donijeti umjereniji privredni rast, umjereniju inflaciju i manje neizvjesnosti.
JPMorgan je još prije izbora procijenio da bi zakon kojim bi se ograničilo širenje umjetne inteligencije teško mogao nadglasati Trumpov veto.
Najteže političko oružje koje demokrati imaju na raspolaganju jeste opoziv predsjednika, ali su izgledi za njegovu realizaciju mali.
Ustav predviđa dva koraka. Za pokretanje postupka opoziva u Predstavničkom domu dovoljna je obična većina, koju demokrati sada imaju.
Međutim, za osudu i smjenu predsjednika potrebna je dvotrećinska većina u Senatu. S obzirom na to da demokrati imaju 54 mjesta, za takav ishod morali bi pridobiti najmanje 13 republikanskih senatora.
Iskustvo iz Trumpovog prvog mandata pokazuje koliko je to teško ostvarivo. Trump je dva puta bio opozvan u Predstavničkom domu, ali je oba puta oslobođen u Senatu.
Čak i nakon napada na Kapitol u januaru 2021. godine, za njegov opoziv glasalo je samo deset republikanskih zastupnika, dok je za osudu u Senatu bilo sedam republikanskih senatora.
Demokratsko vodstvo zasad ne pokazuje namjeru da ponovo pokrene takav postupak, iako je, prema anketi Politica, polovina Amerikanaca podržala opoziv.
Trump je za CBS News izjavio da ga mogućnost novog opoziva ne zabrinjava.
„Mislim da bi to uništilo Demokratsku stranku“, poručio je.
Novi saziv Kongresa prisegnut će 3. januara 2027. godine, kada ističe mandat sadašnjeg saziva. Do tada republikanci zadržavaju većinu, a nakon toga Trumpu slijede dvije godine u kojima će morati računati na novu političku realnost u Washingtonu.
Iskustvo Franklina D. Roosevelta pokazuje da veto može biti djelotvoran kao prijetnja koja strane tjera na dogovor. Međutim, primjeri iz mandata Billa Clintona i Baracka Obame pokazuju da se, kada nijedna strana ne želi popustiti, takva strategija može pretvoriti u dugotrajnu političku blokadu.