Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj Oleksandr Levchenko za FACE.ba analizira slučaj Volodimira Žuravljova, čije izručenje traži Njemačka zbog sumnje na umiješanost u sabotažu gasovoda Sjeverni tok. Levchenko preispituje pravnu kvalifikaciju ovog slučaja i upozorava na mogući utjecaj ruskih interesa na evropsko pravosuđe.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Posebno zabrinjava činjenica da se, uprkos brutalnoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, pojedini ukrajinski državljani u različitim evropskim zemljama suočavaju s krivičnim gonjenjem zbog navodnih aktivnosti usmjerenih protiv ruske strateške infrastrukture. Jedan od najistaknutijih primjera povezanih s Republikom Hrvatskom jeste slučaj ukrajinskog državljanina Volodimira Žuravljova, koji se od augusta 2026. godine nalazi u pritvoru u Puli na osnovu evropskog naloga za hapšenje koji je izdala Savezna Republika Njemačka. Sumnjiči se za umiješanost u sabotažu gasovoda Sjeverni tok.
Pitanje njegovog izručenja Njemačkoj trenutno se razmatra u žalbenom postupku pred Visokim krivičnim sudom Republike Hrvatske. Istovremeno, poljski sud je ranije odbio njegovo izručenje, razmatrajući slučaj u širem kontekstu prava Ukrajine na samoodbranu od ruske agresije. Nažalost, takvi slučajevi otvaraju ozbiljna pravna, moralna i politička pitanja. Mogu li se postupci povezani s otporom države koja je žrtva oružane agresije posmatrati izvan konteksta rata koji joj je nametnut? I ne postoji li rizik da krivičnopravni mehanizmi evropskih država, makar i posredno, postanu instrument zaštite strateških interesa države agresora?
Upravo zato evropski pravosudni sistemi moraju s posebnom pažnjom uzimati u obzir okolnosti ruske invazije na Ukrajinu. Formalistička i pretjerano restriktivna primjena pravnih postupaka, posebno kada postoje sporne pravne osnove, ne bi smjela dovesti do odluka koje su u suprotnosti s temeljnim načelima pravičnosti i zanemaruju pravo Ukrajine, kao države izložene oružanom napadu, na samoodbranu.
Njemačka podržava Ukrajinu, ali traži izručenje njenog državljanina
„Nešto tu ne štima“ kada govorimo o apsurdnosti situacije u kojoj njemačko pravosuđe tereti Volodimira Žuravljova za ratni zločin u trenutku kada je njemački kancelar Merz dolazio u Kijev, koji je bio izložen ruskim zračnim napadima. Prije svega, očigledan je nesklad između političke stvarnosti i pravne kvalifikacije koja se pojavljuje u ovom predmetu. Njemačka je jedan od najvažnijih evropskih partnera Ukrajine i pruža joj značajnu pomoć u odbrani od ruske agresije. Istovremeno, njemačko pravosuđe tereti jednog ukrajinskog državljanina za ratni zločin u vezi s oštećenjem gasovoda koji su godinama imali veliki strateški značaj za Rusiju. Razumije se da političko savezništvo ne treba utjecati na nezavisnost pravosuđa, jer sudovi, naprotiv, moraju odlučivati u skladu sa zakonom. Međutim, legitimno je postaviti pitanje da li su u ovom slučaju dovoljno razmotrene sve okolnosti rata, karakter napadnutog objekta i pravila međunarodnog humanitarnog prava. Upravo na taj nesklad potrebno je ukazati.
Može li sabotaža gasovoda biti ratni zločin?
Zašto je sporna kvalifikacija djela u evropskom nalogu za hapšenje, prema kojoj se navodi da je Žuravljov počinio ratni zločin?
Ovdje govorimo isključivo o utisku, odnosno o tome da je kvalifikacija nekog djela kao ratnog zločina izuzetno ozbiljna i da zahtijeva posebno uvjerljivo pravno obrazloženje. Oštećenje privatne privredne infrastrukture tokom oružanog sukoba ne predstavlja automatski ratni zločin. Ključno je utvrditi kakav je bio pravni status konkretnog objekta, da li je imao vojnu namjenu ili doprinosio vojnim operacijama te da li su poštovana pravila međunarodnog humanitarnog prava. Sve te okolnosti je, prema javno dostupnim informacijama, razmatrao poljski sud kada je odbio izručiti gospodina Žuravljova Njemačkoj.
Kada svakodnevno gledamo posljedice ruskih napada na ukrajinske gradove, škole, bolnice i stambene zgrade, razumljivo je da ukrajinska javnost posebno osjetljivo reaguje na ovakvu pravnu kvalifikaciju. Međutim, bez namjere da se na bilo koji način miješamo u rad sudova, napominjemo da je sve navedeno odraz preovladavajućeg mišljenja ukrajinskog društva, dok konačan pravni odgovor moraju dati nadležni sudovi. S druge strane, pitanje izručenja ima više politički nego pravni karakter. O tome je čak govorio i glavni državni tužilac Republike Hrvatske Turudić u intervjuu za HRT-4.
Poljska odbila izručenje, Hrvatska pred odlukom
Možemo li očekivati da će hrvatsko pravosuđe u žalbenom postupku postupiti isto kao i pravosuđe u Poljskoj, odnosno sud u Varšavi, te osloboditi Žuravljova?
Nemamo namjeru niti mogućnost bilo šta u tom smislu prejudicirati, ali se nadamo da će hrvatsko pravosuđe pažljivo razmotriti sve argumente odbrane, kao i odluku suda u Varšavi, koji je ranije odbio predati gospodina Žuravljova Njemačkoj. Ponavljamo da ne želimo prejudicirati odluku Visokog krivičnog suda Republike Hrvatske niti vršiti bilo kakav pritisak na hrvatske sudije, jer tako nešto nije prihvatljivo u demokratskom društvu. Međutim, smatramo važnim da se u postupku na pravičan način uzmu u obzir svi argumenti koje pred sudom iznose branioci gospodina Žuravljova te da se pravilno razmotre razlozi navedeni u poljskoj odluci, posebno zato što je riječ o pravosudnim organima dviju država članica Evropske unije koje odlučuju o predaji iste osobe.
Podsjećamo da je poljski premijer Donald Tusk u oktobru 2025. godine jasno poručio da problem Evrope nije u tome što je Sjeverni tok dignut u zrak, nego u tome što je uopće izgrađen. Također je istakao da krivično gonjenje i predaja Volodimira Žuravljova Njemačkoj nisu u interesu pravde te je izričito pozdravio odluku poljskog suda o odbijanju njegove predaje.
Iskreno vjerujemo da će hrvatski sud donijeti nezavisnu i temeljito obrazloženu odluku, vodeći računa o svim relevantnim pravnim i činjeničnim okolnostima.
Šta će to značiti za Hrvatsku unutar evropskog pravnog i sigurnosnog sistema i za njene odnose s Njemačkom?
Ne smatramo da bi zakonita i valjano obrazložena odluka Republike Hrvatske o odobravanju međunarodne zaštite sama po sebi predstavljala problem za njen položaj unutar Evropske unije ili za odnose s Njemačkom.
Naime, Hrvatska je suverena država i članica Evropske unije, čiji su organi ovlašteni samostalno odlučivati o zahtjevima za međunarodnu zaštitu u skladu s evropskim i međunarodnim pravom. Istovremeno, Hrvatska ima obaveze koje proizlaze iz evropskog sistema pravosudne saradnje, uključujući izvršavanje evropskih naloga za hapšenje kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke, i te obaveze treba poštovati. Zato ovaj slučaj ne bih predstavljao kao izbor između Ukrajine i Njemačke. Riječ je o pitanju primjene prava, zaštite temeljnih ljudskih prava i poštovanja nezavisnosti pravosuđa. Uvjereni smo da su Hrvatska i Njemačka dovoljno bliski evropski partneri da različite pravne odluke u pojedinačnom predmetu ne moraju dovesti u pitanje njihove odnose. Upravo je snaga evropskog pravnog sistema u tome što omogućava nezavisno odlučivanje, pravnu zaštitu pojedinca i međusobno poštovanje država članica.
Gazprom pod optužbama za pritisak na njemačko pravosuđe
Međutim, još jednom naglašavamo da ukrajinska javnost veoma pažljivo prati ovaj slučaj zbog mogućnosti izručenja našeg državljanina. Izvan pravnih okvira, uočavamo ogromno angažovanje Gazproma, koji nastoji usmjeriti njemačko pravosuđe ka priznavanju postojanja ratnog zločina tamo gdje ga, prema našem mišljenju, nema. Istovremeno, Gazprom finansira tri privatne ruske vojne kompanije koje su počinile veliki broj ratnih zločina nad ukrajinskim građanima na teritorijama Ukrajine koje je privremeno okupirala ruska vojska.
Kijev i drugi veliki ukrajinski gradovi svakodnevno su izloženi snažnim napadima ruskih raketa i dronova. Postoji veliki broj teških ratnih zločina koje je počinila Rusija, a koji još nisu procesuirani, i koji moraju biti predmet krivičnog gonjenja. Tako Gazprom nastoji podstaći njemačko pravosuđe da ukrajinskim građanima pripiše odgovornost za počinjenje ratnih zločina, dok istovremeno u velikoj mjeri finansira ratne zločince iz ruskih privatnih vojnih kompanija (PVK).
Zabrinuti smo da bi njemačko pravosuđe u ovom konkretnom slučaju moglo biti pod prevelikim pritiskom ruske strane, što stvara opasnost po život ukrajinskih državljana koji su predmet krivičnog gonjenja. Zato smatramo da bi eventualno izručenje Žuravljova njemačkim organima krivičnog gonjenja moglo predstavljati opasnost po njegov život, imajući u vidu ogromnu umiješanost ruskog Gazproma u ovaj slučaj.