Evropski sud za ljudska prava donio je, zaključno s 1. decembrom 2020. godine, 395 presuda protiv Bosne i Hercegovine (BiH), pri čemu su tužbu podnijeli pojedinci ili više njih. Zbog nemogućnosti postizanja političkog dogovora, ni nakon više od desetljeća, presude nisu provedene.Evropski sud za ljudska prava je u četiri odvojene presude ocijenio i da je Ustav BiH diskriminatoran, praktično, prema svim građanima i građankama BiH, a kojim se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U BiH su, prema ocjeni sudova, stranih i domaćih vladinih i nevladinih organizacija, diskriminirani i konstitutivni i nekonstitutivni narodi, građani, manjine, žene, djeca, LGBTIQ+ i osobe s invaliditetom kao stranci – migranti na putu prema Evropi.
Bosna i Hercegovina se kao članica Ujedinjenih nacija (UN) i Vijeća Evrope (VE) obvezala osigurati najviši nivo međunarodno priznatih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nakon 28 godina članstva u UN-u i 18 godina članstva u VE, u toj zemlji vlada nejednakost, između ostalog, i zbog razlika u nacionalnom porijeklu, jeziku i spolu.
Opća skupština Ujedinjenih nacija je 10. decembra 1948. proglasila Opću deklaraciju o ljudskim pravima. U njenih 30 članaka naglasila je zabranu svake diskriminacije, te jednakost pred zakonima bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi status. Dvije godine kasnije, Vijeće Evrope je, uzimajući u obzir tu deklaraciju Ujedinjenih nacija, donijelo Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, potom su donesene konvencije o pravima djeteta, zaštiti životinja.
Priče od kojih vam zastaje dah
„Helsinški komitet je u ovoj godini posebno zapazio da se veliki broj prijava odnosio na zaštitu od diskriminacije u radnom odnosu, koja se najčešće ispoljavala kroz mobbing i viktimizaciju,“ kaže Branka Inić. Ona dodaje da je Komitet kroz monitoring zapazio i loš odnos administracije prema građanima. U radu sudova, kaže ova pravnica, prednjače sporost u rješavanju predmeta, višemjesečno čekanje zakazivanja rasprava po tužbama i postupci koji traju godinama.
Provesti nekoliko sati u Helsinškom komitetu sa pravnom savjetnicom Brankom Inić, znači čuti priče o ljudskim sudbinama od kojih vam ponekad zastaje dah. Pitate se kako je to moguće u bilo kojoj zemlji na svijetu, pa i u BiH? Evo kako to igleda u praksi.
Pomoć u Helsinškom komitetu potražila je i Nada Zdravič, savjetnica u Uredu za odnose sa javnošću Ministarstva vanjskih poslova BiH. „Moj problem je mobbing koji provodi moj kolega nada mnom,“ kaže Nada i objašnjava: „I on je uposlenik Ministarstva. Šikanirana sam i diskriminirana mjesecima. Poslali su me na nepostojeće radno mjesto, da bi me udaljili sa posla. Drugi put će me poslati za savjetnika na portirnicu. Primam platu, ali mi nedaju da radim svoj posao. Uprkos intervenciji Helsinškog komiteta nisu promijenili svoju odluku. Opet su nešto muljali.“.
Nevjerovatna priča mlade Sarajke
Mladoj Sarajki Maji Sujoldžić tako su prekršena ljudska prava da je završila u gipsu. Istog dana kada joj je sahranjen otac sa kojim je živjela u zajedničkom domaćinstvu, stigli su ljudi iz firme gdje je radio, sa rješenjem za stan u kojem je živjela. Jednog od narednih dana,dok je bila u školi, ta lica su provalila u stan. Kada je Maja pokušala da uđe, izudarali su je po glavi i licu i slomili joj ruku. Bila je maloljetna djevojčica. Imala je 16 godina.
Postupak za povrat stana trajao je osam godina. I mislite da je sve gotovo time što je sudskom odlukom Maja vraćena u stan? Nažalost, nije! Privremena korisnica njenog stana, otkupila ga je i uknjižila na svoje ime i sada traži sudskim putem povrat „svog“ stana. Svjedoci na sudu su rođaci koji su fizički nasrnuli na ovu mladu djevojku.
„Ovdje su prekršena sva moguća ljudska prava i Konvencije i Konvencija o pravima djeteta. Ovo je slučaj nad kojim bosanskohercegovačko društvo treba da se dobro zamisli,“ kaže Branka Inić i dodaje da ovako strašan slučaj mlade Sarajke nije usamljen. „Ima toga još, ali eto,“ kaže Branka, „za Međunarodni dan ljudskih prava i ovo će biti dovoljno.“