Iako je tokom karijere legenda narodne muzike Halid Bešlić otpjevao desetine
bezvremenskih hitova, često je prijateljima znao reći: “Sejda je moja najveća pjesma.”
U svakoj Bešlićevoj pjesmi o ljubavi i čežnji bilo je barem malo Sejde.
Nije slučajno ni to što je posljednja pjesma koju je Halid objavio prije smrti nosila naziv
“Sejda”.
“Još si mlada kao nekad, Sejdo,
Još si lijepa kao onog dana,
Kad si pored mene svila gnijezdo,
Kad si srce meni dala ti.”
Iako se rijetko pojavljivala u javnosti, Sejda je bila njegova luka mira i oslonac kroz cijeli
život. Bila je uz njega u najljepšim, ali i najtežim trenucima nakon teške saobraćajne
nesreće, u godinama koje su donosile nove izazove i onda kada su se reflektori gasili.
Kao što su cijeli život proveli zajedno, Halid i Sejda bit će sahranjeni jedno pored
drugog. Mnogi su smatrali da Halid treba počivati u Aleji velikana, ali legendarni pjevač
želio je drugačije.
Želio je da pored njega na Barama bude njegova Sejda. Time je još jednom pokazao
koliko ju je volio i koliko su njihova ljubav, odanost i zajedništvo bili veći od svake slave.