Hadžifejzović: „Ovu sedmicu završavamo komentarom i temama. CKSK,
Slobodan Durmanović, BN televizija Bijeljina. Znate onu priču o repi? Kako ono
ide: ‘Baba za repu, deda za babu ili deda za repu – baba za dedu?’ Kako se čupa
repa u BiH? Ko je za repu, ko je iza prvoga do repe? Šta je uopšte repa?“
Durmanović: „Bosna i Hercegovina je zemlja puna bajkovitih priča vlastodržaca.
Jedna od njih kaže da su se prije tri mjeseca na imanju Milorada Dodika kod
Laktaša, domaćin, Dragan Čović i vođe stranaka Trojke dogovorili da u
Parlamentu BiH zasade repu iz koje će ubrzo iznići izmjene Izbornog zakona BiH.
Onda su zaboravili na taj dogovor, pa je Christian Schmidt dva mjeseca kasnije
zasadio jednu takvu izbornu repu u dvorištu OHR-a i rekao da domaći vlastodršci
mogu da je izvade kad hoće i zasade u Parlament BiH. Dodik, koji Schmidta
priznaje samo kao turistu, odmah je riješio da u Narodnoj skupštini RS zasadi
svoju izbornu repu i to je sada uradio, ali od nje neće biti ništa ove sezone, a
vjerovatno ni kasnije.
Helem, Dodik je samo koji dan ranije, u jeku priprema za sadnju svoje repe, otišao
na sajam u Mostar i tamo razgovarao sa Aleksandrom Vučićem, sa kojim je
razgovarao i nekoliko dana ranije u Beogradu… a Vučić je nekoliko dana prije toga
u Beogradu razgovarao i sa Schmidtom, ali ne kao turistom već kao gospodinom.
Na sajmu u Mostaru, Dodik i Vučić razgovarali su sa domaćinom Čovićem i
gostima: Andrejem Plenkovićem, Nerminom Nikšićem i Miroslavom Lajčakom.
Koji dan kasnije, Dodik, Čović, Nikšić plus Elmedin Konaković objavili su da će
konačno zasaditi onu svoju izbornu repu… Kao da je ove domaćine naknadno
stigao malo strah, a malo i sramota što to Schmidt radi umjesto njih u njihovoj
zemlji. Naravno, oni kao iskusni domaćini znaju da prvo treba iščupati repu iz
dvorišta OHR-a, pa je malo očistiti i onda zasaditi u Parlament BiH. Znaju i da su
oni sami nejaki za čupanje, pa su pozvali najbliže pomoćnike i krenuli: Vučić za
Dodika, Dodik za Čovića, Čović za Plenkovića, Plenković za Schmidta, Schmidt
za Trojku, Trojka za repu i, evo, samo što je nisu iščupali i posadili u Parlament, da
na vrijeme izraste ‘paket za poboljšanje integriteta izbornog procesa’. To znači,
kaže dalje ova priča, da će na Lokalnim izborima u oktobru biti uveden
videonadzor na biralištima i skeniranje glasačkih listića, čime se gotovo ukida
mogućnost izborne krađe, ali samo na ograničenom broju biračkih mjesta, jer
navodno ne može svuda da se uvede nova tehnologija do oktobra…?! Pa, kaže dalje
priča, bit će kažnjeni svi vlastodršci koji učestvuju u funkcionerskoj predizbornoj
kampanji… To su ovi što troše budžetske pare za svoje lične i stranačke potrebe i
prije i poslije kampanje. Što će reći da, naprimjer, Milorad Dodik i Ramo Isak više
neće moći da se vozaju javnim helikopterima kako im se prohtije za vrijeme
kampanje i da u to vrijeme niko od funkcionera neće moći koristiti službene
automobile za lične i porodične potrebe, što im je inače svakodnevno omogućeno,
kako su utvrdili revizori. Svi takvi funkcioneri bit će kažnjeni, a možda će biti i
eliminisani iz izbornog procesa, kaže se pri kraju ove bajkovite priče domaćih
vlastodržaca i Schmidta. Ali, kada se malo bolje pogleda ko je zadužen za
kažnjavanje, može se naslutiti i epilog priče: predviđeno je da funkcionere, koji
krše Izborni zakon, kažnjava isto ovo pravosuđe koje decenijama ne uspijeva da se
oslobodi korupcije i klijentelizma ni u sopstvenim redovima; pravosuđe koje nema
ozbiljnih rezultata u borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala;
pravosuđe koje većina građana percipira kao da je pupčanom vrpcom povezano sa
vlastodršcima. Ko poslije svega toga misli da će prvi naredni izbori biti slobodni,
fer i pošteni kao nikada ranije – taj može da nastavi da vjeruje u bajkovite priče
Schmidta i domaćih vlastodržaca. Oni koji u te priče ne vjeruju, birat će kao što se
inače i bira – po principu povjerenja: pružiš nekome povjerenje, pa ako te prevari
poslije izbora, promijeniš ga na sljedećim izborima. Što kaže stara poslovica:
Čovjek se drži za riječ, a vo za rogove. Volova je uvijek bilo i bit će među
političarima, a nije ih ni teško razlikovati: većina riječi koje izgovaraju političari
svakako ne vrijede puno, ali politički volovi mnogo više riču nego što bilo šta
smisleno izgovore.“