Iako NATO direktno ne učestvuje u američko-izraelskom ratu u Iranu, ovaj sukob je razotkrio ozbiljne pukotine u odbrani Alijanse. Portal Politico donosi analizu koja pokazuje da bi se Zapad, od nedostatka municije do zanemarenih mornarica, našao u ogromnim problemima u slučaju napada Rusije.
“Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku nisu odvojeni fenomeni; iz oba možemo mnogo naučiti kada razmišljamo o ratovima budućnosti,” upozorava general Dominique Tardif, zamjenik šefa francuskih zračnih snaga.
Evropski vojni zvaničnici sve glasnije upozoravaju da bi Moskva mogla biti vojno sposobna za napad na neku od članica Alijanse već do 2029. godine. To naglašava hitnu potrebu za borbenom gotovošću i političkim jedinstvom. Politico je razgovarao s desetinama diplomata, bivših i sadašnjih NATO zvaničnika te stručnjaka za odbranu, te je na osnovu tih razgovora identifikovano pet ključnih slabosti koje je rat na Bliskom istoku ogolio.
Alarmantan nedostatak municije
Rat u Iranu izbacio je u prvi plan hronični nedostatak NATO municije. Sjedinjene Američke Države su već potrošile oko polovine svojih ukupnih zaliha ključnih raketa za PVO sistem Patriot, dok su francuski zvaničnici upozorili da su zalihe njihovih raketa Aster i Mica bile na izmaku već u prve dvije sedmice rata. Odbrambene kompanije poput Rheinmetalla i MBDA također upozoravaju na ogromnu potražnju i prijeteće nestašice.
Ako SAD nastave prebacivati fokus na Indo-Pacifik, “značajni resursi bit će povučeni” iz Evrope, ističe jedan visoki diplomata NATO-a. Situaciju dodatno komplikuje ruska proizvodnja. S obzirom na to da Moskva proizvodi između 6.000 i 7.000 jurišnih dronova mjesečno, NATO saveznici bi bez skupih PVO raketa ostali u roku od nekoliko “sedmica”, tvrdi Justin Bronk, viši istraživač na institutu RUSI. On predlaže okretanje jeftinijim alternativama, poput laserski navođenih projektila AGR-20, i izgradnji armirano-betonskih skloništa za avione.
Ograničenja zračne dominacije
Sposobnost Irana da nastavi bombardovati susjedne zaljevske države sa preko 5.000 raketnih i bespilotnih napada, uprkos američkoj zračnoj kampanji, pokazuje jasne granice očekivanja da konvencionalnim avionima “možete neku zemlju bombardovati do predaje”, smatra Pieter Wezeman iz Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).
Kao odgovor, NATO mora preispitati svoju zračnu nadmoć i potražiti kreativna rješenja za odvraćanje Rusije. To uključuje ubrzano ulaganje u oružje dugog dometa, poput američkih raketa AGM-88G (domet do 300 km), koje bi mogle gađati rusku proizvodnju dronova i vojne lokacije duboko unutar teritorije Rusije.
Slabe i zapuštene mornarice
Ograničeni evropski angažman u pomoći zaljevskim saveznicima pokazao je decenijsko zanemarivanje NATO mornarica. Najočitiji primjer je Velika Britanija. Nakon što im je trebalo tri sedmice da pošalju razarač HMS Dragon prema Mediteranu, brod je vraćen u luku zbog tehničkog kvara.
Britanski pomorski šef, general Gwyn Jenkins, nedavno je priznao da Kraljevska mornarica nije spremna za rat, dok je kanadski premijer Mark Carney izjavio da je operativno manje od polovine kanadske flote. U eventualnom sukobu s Moskvom, mornarice bi bile ključne za lov na ruske podmornice u blizini poluotoka Kola i neutralisanje brodova opremljenih krstarećim raketama Kalibr.
Hronično političko nejedinstvo
Rat je produbio jaz unutar samog NATO-a. Evropa je odbacila zahtjeve američkog predsjednika Donalda Trumpa za vojnom podrškom, što je navelo Washington da pripremi opcije za odmazdu. Trump, sa svoje strane, nastavlja kritikovati NATO, nazivajući ga “tigrom od papira”.
Bivši generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen smatra da bi evropske prijestolnice trebale usvojiti Trumpov “transakcijski pristup” – jasno povezati svoju podršku u otvaranju Hormuškog tjesnaca s posvećenošću Washingtona Alijansi. On je također kritikovao pokušaje aktuelnog šefa NATO-a Marka Ruttea da udovolji američkom predsjedniku, poručivši da je “vrijeme za laskanje završeno”.
Ključna uloga Ukrajine
Samo nekoliko dana nakon početka rata u Iranu, Ukrajina je poslala svoje stručnjake za bespilotne letjelice – koji imaju ogromno iskustvo u obaranju iranskih dronova Shahed koje koristi Rusija – da pomognu zemljama širom Bliskog istoka. Kijev je ubrzo potpisao i desetogodišnja odbrambena partnerstva sa zaljevskim državama.
NATO ubrzano širi institucionalne veze s Ukrajinom, od zajedničkog centra za obuku u Poljskoj do novog industrijskog programa UNITE-Brave NATO za nabavku inovativne ukrajinske tehnologije. Kako ističe jedan od NATO diplomata za Politico: “Ukrajina sada djeluje kao pružalac sigurnosti. Rat u Iranu je to i dokazao”.