Mnogo je nagađanja, tlapnji, besmislenih konsrukcija i fantazmi, koje se vrte oko utjecaja, izbora Donalda Trumpa za američkog predsjednika, na bosanskohercegovačku političku zbilju, unutarnje odnose, relacije i potencijalna trvenja sa susjedima i slično. Poseban se fokus stavlja na politička “divljanja” Milorada Dodika i priču o mirnom razilaženju ili nevidljivoj konačnoj podvojenosti države, a što bi sve, kao lako moglo nastati zbog različitog odnosa Byadena i Trumpa prema BiH, onosno prema Ruskoj Federaciji, odnosno prema Republici Sebiji, odnosno bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj.
Sva ta zastranjena promišljanja, razumijevanja i tumačenja, su manje ili više posljedica budalasta i infantilna nediferenciranja fenomena politike od fenomena diplomatije. politike su po svojim prirodama nestalne, nestabilne, lako promjenjive, često situacijske, kontradiktorne, neprincipijelne u svojoj suštini i uglavnom površne, svodive na razinu i ravan običnog svakodnevnog postojanja i življenja u rasponima kraćih vremenskih intervela, ili što bi se laički reklo, manje više “od danas do sutra”.
Diplomatija pak po svojoj prirodi, po svom unutarnjem principu i svim pokretačkim i regulatornim mehanizmima usmjerena je na duže vremenske periode, teži dosljednosti u svome planu i strategiji, iako često zakamufliranim i zamaskiranim u nešto drugo, pa čak i svoje suprotnosti, kako bi se ostvario dugoročni i stabilni cilj, odnosno krajnje ishodište maksimalne dobrobiti zajednice, koja njeguje tradiciju takvog djelovanja, planiranja, projektovanja i sistematske realizacije bez vremenskog pritiska i ograničenja, a što joj omogućava da kroz protok vremena i često smjene generacija svoje stvarne ciljeve, djelovanja i strategije učini potpuno nevidljivim, odnosno da stvori privid nepostojanja kontinuiteta. stoga diplomacija može određeni željeni ishod učiniti mogućim kroz pokretanje niza naoko nepovezanih događaja razdvojenih ogromnim vremenskim prazninama, koje brišu bilo kakvu smislenu korelaciju ili kauzalitet među njima.
Na žalost, Bošnjaci su kao narod kroz progon i čistu, koju su Osmanlije sprovele kažnjeničkim pohodom Omer Paše Latasa, izgubili svoju intelektualnu, kulturnu i političku elitu, a sa njom i temelje diplomacije, ostajući bez diplomatskog kora, kako u zemlji, tako i van nje. Nakon dešavanja devedesetih godina, vrhuška SDA i njima bliske strukture nekadašnjeg KOS-a udaljile su cjelokupnu populaciju mladih naraštaja bošnjačkog porijekla, koje su poticale iz “komunističkog kruga”, kako intelektualce, tako i umjetnike, ali i one koji su već učestvovali značajnije kroz diplomatski život članova svojih obitelji, u onome što podrazumijeva diplomatsko umrežavanje mlađih generacija, a što je kroz takvu vrstu čistke dovelo do definitivno osakačivanja i obogaljivanja bošnjačke diplomatske moći. Učeći se osnovama političkog postojanja, kao narod, Bošnjaci su zbog nesposobnog vodstva ostali diplomatski hendikepirani, a posljedicama takvog stanja smo svjedočili nebrojeno puta u posljednjih 30 godina, kad god se trebalo izlobirati, pridobiti ili jednostavno stvoriti običnu “diplomatsku buku”.
Upravo ova nezrelost evidentna u nemogućnosti da se uvidi razlika između političkog i diplomatskog, ne samo suštinski, već i na banalnim komunikacijskim, formalnim razinama razmjene ili banalnog susretanja kao prilike približavanja interesnim zonama, gotovo da nas je koštala gubitka države.
Nismo je izgubili isključivo zahvaljujući diplomaciji Sjedinjenih Američkih Država, a kako rekoh diplomatije su stabilni procesi, a ne hirovita stanja, nagoni i niske strasti, pobude i porivi.
KO god bio na vlasti u USA, diplomatska projekcija će se malo ili prije nimalo mijenjati, te je stoga nama Trump Byden, ili možda čak i bolje od njega, jer je operativac, usmjeren na rješenja i zainteresiran za efikasne projekcije iza kojih se lakše sakrivaju velike, civilizacijske agende.
Kralj je mrtav. Živio Kralj. Nek nam Bog čuva Ameriku, jer ako nas ona ne bude čuvala, mi ćemo izgubiti ne samo domovinu, nego i sami sebe, kakve lidere imamo.