Herpes simplex virus (HSV) jedna je od najčešćih virusnih infekcija kod ljudi. Većina zaraženih osoba nikada nema izražene simptome ili ih ne prepozna kao herpes. Kod drugih se infekcija povremeno aktivira i uzrokuje pojavu karakterističnih bolnih plikova, najčešće oko usana ili u genitalnoj regiji.
Iako herpes može biti neugodan i izazvati zabrinutost, kod većine zdravih osoba nije riječ o ozbiljnoj bolesti. Ipak, važno je razumjeti kako se prenosi, kako izgleda aktivna infekcija i kada je potrebno liječenje. Herpes simplex i herpes zoster slični su, ali su ipak različite infekcije.
Vrste herpesa
Postoje dva glavna tipa herpes simplex virusa.
HSV tip 1 najčešće uzrokuje infekciju na usnama i oko usta, poznatu kao herpes labialis. Međutim, HSV-1 može izazvati i genitalnu infekciju, posebno nakon oralno-genitalnog kontakta.
HSV tip 2 najčešće se povezuje s genitalnim herpesom i uglavnom se prenosi seksualnim kontaktom.
Važno je znati da ova podjela nije apsolutna – oba tipa virusa mogu izazvati infekciju na koži lica i u genitalnoj regiji.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da oko 3,8 milijardi ljudi mlađih od 50 godina širom svijeta ima HSV-1, dok oko 520 miliona osoba u dobi od 15 do 49 godina ima HSV-2.
Simptomi herpesa
Tipična herpesna infekcija često počinje prije nego što se na koži uopće pojavi promjena. Nekoliko sati ili dan ranije mogu se javiti peckanje, svrab, žarenje, zatezanje, blaga bol ili preosjetljivost kože.
Nakon toga pojavljuju se sitni, grupisani plikovi ispunjeni bistrom tečnošću. Plikovi se mogu otvoriti, stvarajući površinske ranice, nakon čega se promjene suše i stvaraju krastu. Kod herpes labialisa promjene se najčešće pojavljuju na usnama ili oko usta.
Kod prve infekcije simptomi mogu biti izraženiji. Osim promjena na koži ili sluznici, mogu se javiti povišena temperatura, malaksalost, bolovi u mišićima i povećani limfni čvorovi. Kasnije epizode, odnosno recidivi, obično su kraće i blaže.
Nakon prve infekcije herpes simplex virus ostaje doživotno prisutan u organizmu, ali u neaktivnom obliku, skriven u nervnim ganglijima. HSV-1 se najčešće zadržava u trigeminalnom gangliju, povezanom s nervima lica, pa se njegova reaktivacija najčešće ispoljava na usnama i oko usta.
HSV-2 se najčešće zadržava u sakralnim ganglijima, koji su povezani s genitalnom regijom, zbog čega se njegovi recidivi najčešće javljaju na genitalijama.
Zbog toga neko može imati samo jednu epizodu herpesa tokom života, dok se kod druge osobe promjene mogu vraćati više puta godišnje.
Važno je napomenuti da ne postoji stroga podjela na trigeminalni ganglij – HSV-1 i sakralni ganglij – HSV-2. U kojem će se gangliju virus nastaniti prvenstveno zavisi od mjesta ulaska virusa u organizam.
Šta može izazvati ponovno aktiviranje herpesa?
Recidiv mogu izazvati različiti faktori, među kojima su infekcije i povišena temperatura, stres, iscrpljenost, hormonske promjene, povreda kože i intenzivno izlaganje suncu.
Kako se herpes prenosi?
Herpes se prvenstveno prenosi direktnim kontaktom kože ili sluznice sa zaraženom osobom.
Kod oralnog herpesa to može biti kontakt s promjenama na usnama, ali prijenos je moguć i kada nema vidljivih promjena na koži.
Kod genitalnog herpesa virus se najčešće prenosi seksualnim kontaktom.
Činjenica da osoba trenutno nema plikove ne znači da je rizik prijenosa potpuno isključen. Rizik je najveći tokom aktivne epizode, ali je prijenos moguć i u periodima bez simptoma.
Kod aktivnog herpesa na usnama treba izbjegavati ljubljenje i dijeljenje predmeta koji su bili u kontaktu sa slinom, posebno s novorođenčadi i osobama oslabljenog imuniteta.
Liječenje herpesa
Kod zdravih osoba herpes labialis često spontano prolazi za jednu do dvije sedmice. Ipak, antivirusna terapija može skratiti trajanje simptoma i smanjiti intenzitet tegoba.
Najčešće korišteni antivirusni lijekovi su aciklovir, valaciklovir i famciklovir.
Kod recidiva terapija ima najveći učinak ako se započne veoma rano – već pri pojavi prvih simptoma poput peckanja, svraba ili žarenja, odnosno neposredno nakon pojave promjena.
Kod osoba koje imaju veoma česte ili teške recidive može se razmatrati i dugotrajna supresivna antivirusna terapija.
Herpes uglavnom nije opasan kod zdravih ljudi, ali postoje situacije kada je potreban pregled ljekara.
Posebno je važno javiti se ljekaru ako se promjene nalaze u blizini oka ili se pojave bol u oku, crvenilo ili izražena osjetljivost na svjetlost. Herpes simplex može izazvati infekciju rožnice, a neliječena infekcija može ugroziti vid.
Veći oprez potreban je i kod osoba oslabljenog imuniteta, kod kojih infekcija može imati teži i prošireniji tok. Posebnu pažnju zahtijeva i genitalni herpes tokom trudnoće, jer u određenim okolnostima postoji mogućnost prijenosa virusa s majke na novorođenče.
Važno je prepoznati karakteristične promjene, izbjegavati kontakt s drugim osobama tokom aktivne infekcije i, kod učestalih ili težih epizoda, razgovarati s dermatologom o odgovarajućoj antivirusnoj terapiji.
Ako se herpes često vraća, traje neuobičajeno dugo, zahvata oko, javlja se na neuobičajenom mjestu ili je praćen izraženim općim simptomima, potrebno je obratiti se dermatologu. Dermatološki pregled može potvrditi dijagnozu i omogućiti odgovarajuće liječenje.
Herpes simplex možda ne možemo ukloniti iz organizma, ali ga u velikom broju slučajeva možemo veoma dobro kontrolisati.