Rosa Parks najbolji je dokaz da najmanji potez otpora može promijeniti svijet. Sve je započelo 1. decembra 1955. godine kada se ova dama iz Montgomerija vraćala s posla iz jedne robne kuće.
Ušla je u klasični južnjački autobus onoga vremena koji je bio podijeljen na mjesta rezervisana za bijelce i ona za Afroamerikance.
Kada su se sva mjesta za bijelce ispunila, vozač autobusa po imenu James F. Blake naredio je 32 godine staroj Rosi da se ustane i ustupi svoje mjesto. No ona je to odbila.
Ne smiješ osjećati strah zbog stvari koje činiš kada znaš da si u pravu, tvrdila je.
Zbog građanskog čina neposlušnosti odmah je pozvana policija, a Rosa Parks je uhićena i optužena za kršenje segregacijskih zakona.
IKONA BEZ POSLA
Rosino suđenje dovelo je do bojkota autobusnog prometa u Montgomeriju, kao i do jednog od najmasovnijih pokreta protiv rasne segregacije na čelu s Martinom Lutherom Kingom Juniorom.
Nisam ni znala da pišem historiju. Bilo mi je jednostavno dosta odustajanja,’ ovim je riječima Rosa Parks kasnije objasnila svoje porive za slavni čin.
Iako je kći stolara i učiteljice postala američka ikona, to nije bio kraj njezinim problemima. Medijska izloženost pretvorila ju je lakom metom, pa je ubrzo dobila otkaz te bila prisiljena preseliti se sa suprugom te krenuti ispočetka.
TIHA MOĆ
Neko vrijeme radila je kao domaćica u jednom crnačkom hotelu, a više godina radila je i kao krojačica. Afroamerički kongresnik John Conyers zaposlio ju je u svom uredu 1965. godine gdje je radila u administraciji sve do penzije 1988. godine.
Nakon toga se najviše bavila dobrotvornim radom za vlastiti Institut Rose i Raymond za samozapošljavanje koji je pokrenula u sjećanje na svoga supruga, a izdala je i memoare po imenu “Tiha moć” te autobiografiju “Moja priča”.
Da je Rosa imala značajni utjecaj na svijet, dokazala je vlastitim sprovodom 2005. godine na kojem se pojavio velik broj dostojanstvenika i drugih gostiju. Sprovod se prenosio na televiziji, a govori su trajali čak sedam sati.