Diljem svijeta ovaj toranj poznat je po svojoj jedinstvenosti, što je najmanje što možemo reći za kosi toranj u Pisi. Ovo arhitektonsko čudo, kako mu i sam naziv kaže, određuje upravo njegova nakošenost, no za razliku od drugih zgrada njegova nakošenost cijeni se i poštuje. “A čini se kako bi bez njega mogao i ostati. Konačno!”, rekli bi mnogi stručnjaci koji se desetljećima trude da ga sačuvaju.
Naime, stručnjaci tako kažu kako se nakošavanje građevine usporilo, i kako je sada “stabilan i jako polako smanjuje svoju nagnutost”. Toranj je visok 55 metara, promjera 16 metara, a vrh mu je nagnut četiri metra u odnosu na temelje. Ekipa stručnjaka koji budnim okom prate ovo arhitektonsko čudo (Surveillance Group) kažu kako se toranj uspravio za četiri centimetra tokom protekla dva desetljeća, piše BBC.
“Kao da se pomladio za 20 godina”, rekao je prof. Salvatore Settis. Da je toranj na putu pomlađivanja i dalje, smatra i Nunziante Squeglia, profesor sa Univerziteta u Pisi, koji je ujedno i član ovog konzervatorskog tima koji nadgleda spomenik. Squeglia tako kaže kako je najvažnija stabilnost zvonika, koja je “puno bolja nego što se očekivalo”.
Toranj se naginjao u prosjeku jedan milimetar godišnje, a deset je godina, od 1990. do 2001., bio zatvoren za posjete zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti njegovo naginjanje. Međunarodni odbor stručnjaka na čelu sa poljskim stručnjakom prof. Michele Jamiolkowskijem radio je na njegovoj stabilizaciji od 1993. do 2001. godine.
Tada su stručnjaci toranj uspjeli ispraviti za 45 centimetara te je ponovno otvoren za javnost. Na taj veliki zahvat utrošeno je 200 miliona funti, piše BBC.
Njegova nakošenost stara je koliko i toranj sam, čija je izgradnja započela davne 1173. godine. Gradnja zvonika katedrale prekinuta je nakon izgradnje trećeg sprata, zbog poniranja tornja u mehko tlo na kojem je izgrađen, te njegovih klimavih temelja. Sedmi sprat završen je krajem 14. stoljeća.
Toranj je zaštićeno kulturno dobro i jedan od najpoznatijih spomenika na svijetu pored kojeg mnogi ne propuštaju priliku za slikanje. No, upravo zbog svoje nakošenosti, i nestabilnih temelja, toranj je idealan primjer građevine koja bi mogla preživjeti zemljotres. Upravo taj specifični nagib spašava toranj u slučaju zemljotresa.
Spasonosnu ulogu ima i visina tornja od 55 metara u kombinaciji sa krutosti mramora od kojeg je izgrađen. Sva ova tri važna elementa mijenjaju vibracijske karakteristike tornja pa mu tako zemljotres ne može naškoditi.
– Ironija je u tome što je upravo tlo koje je uzrokovalo nestabilnost i nagib tornja gotovo do ruba uništenja, zapravo i omogućilo preživljavanje jakih seizmičkih događaja – rekao je George Mylonakis, sa Sveučilišta u Bristolu.