Klimatske promjene ubrzavaju topljenje leda širom svijeta, otkrivajući drevne predmete i ostatke koji su hiljadama godina bili izuzetno dobro očuvani.
U septembru 1991. godine dvojica njemačkih planinara hodala su planinom u dolini Val Senales, blizu granice između Italije i Austrije, kada su ugledala ljudsko tijelo koje je virilo iz otopljenog leda.
Tijelo je bilo toliko dobro očuvano da su pomislili kako je riječ o čovjeku koji je nedavno stradao u planinarskoj nesreći, pa su o otkriću obavijestili policiju.
Prošlo je nekoliko dana prije nego što je iko shvatio da je pronađeni čovjek mnogo stariji nego što se u početku mislilo.
Radiokarbonsko datiranje na kraju je pokazalo da je tijelo staro oko 5.300 godina.
Čovjek koji je kasnije dobio ime Ötzi, odnosno Ledeni čovjek, živio je mnogo prije izgradnje egipatskih piramida. U to vrijeme mnogi ljudi živjeli su u malim zemljoradničkim zajednicama, a upotreba metalnih alata postepeno se širila.
Njegovo tijelo bilo je toliko dobro očuvano da su naučnici mogli vidjeti tetovaže na njegovoj koži, utvrditi šta je jeo za posljednji obrok i pronaći vrh strijele koji ga je usmrtio, još uvijek zaboden u njegovo rame.
Nakon smrti ostao je zarobljen u ledu hiljadama godina, sve dok otapanje nije omogućilo njegovo otkriće.
„Historijski zamrzivač“
Zbog klimatskih promjena snijeg i led širom svijeta tope se sve brže.
Studija iz 2025. godine pokazala je da su glečeri izvan grenlandskog i antarktičkog ledenog pokrivača između 2000. i 2023. godine u prosjeku gubili oko 273 milijarde tona leda godišnje. Topljenje je bilo najbrže tokom posljednje decenije tog perioda.
Tope se i druge vrste leda, poput trajnih snježnih i ledenih polja. Za razliku od glečera, takve ledene mase uglavnom se ne kreću nizbrdo.
Postoje i dijelovi ledenih polja u kojima led miruje. Takav led posebno je pogodan za očuvanje drevnih predmeta jer se oni u njemu mogu sačuvati bez oštećenja usljed kretanja ledene mase.
„Tokom posljednjih 20 godina, zbog topljenja leda, na površini se pojavilo na hiljade artefakata“, kaže arheolog Espen Finstad, koji vodi norveški program glacijalne arheologije Tajne leda.
„To je veliki historijski zamrzivač, a taj zamrzivač više ne radi.
Ovi predmeti ponovo izlaze na površinu, a mnogi su u istom stanju u kakvom su bili kada su prije mnogo hiljada godina ostavljeni na tim mjestima.“
Uvid u svakodnevni život
Mnogi arheološki predmeti pronađeni su na drevnim grobljima. Međutim, otkrića poput Ötzija važna su jer pružaju uvid u svakodnevni život običnih ljudi.
„Ledeni čovjek ostao je zarobljen u jednom trenutku svakodnevnog života“, kaže Andreas Putzer, arheolog iz Arheološkog muzeja Južnog Tirola u Bolzanu, u Italiji, gdje se Ötzi danas nalazi.
Sve što je pronađeno uz njega, uključujući odjeću, oružje i opremu, također je sačuvano u ledenim uslovima.
„Prvi put smo dobili predstavu o tome kako su se ljudi odijevali u tom periodu“, kaže Putzer.
Utvrđeno je i da je Ötzijeva bakrena sjekira izrađena od bakra koji potječe iz Toskane, regije u središnjoj Italiji, stotinama kilometara udaljene od mjesta pronalaska. To ukazuje na postojanje razmjene materijala između udaljenih zajednica.
Izuzetna očuvanost Ledenog čovjeka omogućila je i važna biološka otkrića.
Genetske analize pružile su dokaze o prisustvu bakterije Helicobacter pylori, koja može izazvati čir na želucu, kod praistorijskog čovjeka.
Nakon što su naučnici 2012. godine dešifrirali Ötzijev genom, otkrili su da je najvjerovatnije imao smeđe oči, intoleranciju na laktozu i krvnu grupu O. Imao je i zdravstvene probleme povezane sa zglobovima te genetsku predispoziciju za kardiovaskularne bolesti.
Analiza iz 2023. godine donijela je nove uvide u njegov izgled. Rezultati su ukazali na to da je imao tamniju kožu nego što se ranije mislilo te da je genetski bio sklon ćelavosti.
Putzer ističe da istraživanje Ledenog čovjeka još traje.
Očuvana šuma
Hiljadama kilometara od mjesta na kojem je Ötzi pronađen, topljenje leda otkrilo je sasvim drugačiji trag prošlosti.
Tim istraživača u američkim Stjenovitim planinama pronašao je ostatke drevne šume bora vrste Pinus albicaulis, poznate kao bijeli bor. Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su ostaci stari više od 5.000 godina.
Odlomljeni dijelovi stabala koji su ležali u blizini bili su izuzetno dobro očuvani.
Prema riječima arheologa Craiga Leeja, jednog od autora istraživanja, drvo je zadržalo karakterističan izgled i miris.
Otkriće je posebno zanimljivo jer na toj nadmorskoj visini danas ne rastu takva stabla.
Činjenica da su stabla nekada uspijevala na tom području ukazuje na drugačije klimatske uslove u prošlosti, uključujući periode kada su temperature bile pogodnije za rast šuma na većim nadmorskim visinama.
„Kvalitetno smeće“
Još jedno izuzetno otkriće koje je izronilo iz leda bio je drevni planinski prolaz u Norveškoj, korišten i tokom vikinškog doba.
„Mogli biste ga nazvati vikinškim autoputem. Koristili su ovaj planinski prevoj kao brz i jednostavan prolaz kroz planine“, kaže Julian Post-Melbye, arheolog iz Muzeja kulturne historije Univerziteta u Oslu.
Prema riječima Finstada, na ovoj ruti pronađeno je mnoštvo predmeta, od kojih su neki stari oko 2.000 godina.
Otkrića se uglavnom mogu podijeliti u dvije kategorije.
Prvu čini oprema za transport.
„Možete pronaći konjsku opremu, a otkrili smo i fragmente skija“, kaže Post-Melbye.
„Pronalazimo i uginule tovarne konje i, naravno, konjski izmet.“
Drugu kategoriju čine predmeti iz svakodnevnog života običnih ljudi, koji su, poput Ötzijevih stvari, ostali sačuvani i zamrznuti u vremenu.
Među njima su odjeća, rukavice, cipele, dječije igračke, posude za pčelinji vosak koji se koristio za izradu svijeća, ali i oružje.
„Ovo je kvalitetno praistorijsko smeće“, šali se Post-Melbye.
„Prije 20 godina historija visokih planina u Norveškoj bila bi priča o planinarskim ekspedicijama.
Ali nakon svega što smo otkrili, sada možemo ispričati potpuno drugačiju priču. Ona obuhvata mnogo širi dio nekadašnjeg društva – zanatlije, zemljoradnike, djecu, porodice i čitave zajednice.“
Kratak vremenski prozor
Međutim, čim se ovakvi predmeti oslobode iz leda, prijeti im opasnost da zauvijek nestanu.
„Kada se artefakti otope i pojave na površini leda, dovoljan je samo jedan dan da nestanu u otopljenoj vodi“, kaže Finstad.
„Neki predmeti su odjeća koja se može osušiti i jednostavno odletjeti.
Imamo veoma kratak period da pokušamo da ih spasimo.“
Ekipa programa Tajne leda godinama traga za artefaktima na planinskim ledenim poljima u Norveškoj.
Iako topljenje leda otvara mogućnosti za nova arheološka otkrića, ono istovremeno istraživače suočava s posljedicama klimatskih promjena.
„Ako imate organske predmete koji su u ledu bili sačuvani više od 10.000 godina, a sada leže na površini zemlje, to znači da je nestalo 10.000 godina starog leda“, kaže Lee.
„Do kraja mog života, ili života moje djece, moglo bi se dogoditi da stojimo na istim ovim planinama, a da oko nas više nema glečera ni ledenih polja“, kaže Post-Melbye.
„Kada se ovim područjima bavite tokom cijele godine, iz godine u godinu, sve snažnije osjećate koliki bi to gubitak bio.“
Budući da su mogućnosti za ovakva arheološka otkrića ograničene i da se izgubljeni predmeti često ne mogu nadoknaditi, Lee smatra da je potrebno brzo spasiti sve što izroni iz leda.
„Imamo obavezu prema budućim generacijama da se posvetimo ovim područjima“, kaže on.
Finstad se slaže.
„Možda će za 20 godina biti prekasno“, kaže.
„Na neki način, naša je sudbina da ovo uradimo. Ako to ne učinimo, sve će zauvijek nestati.“