Zaboravljate gdje ste ostavili ključeve, započinjete nekoliko poslova istovremeno, a nijedan ne završavate? Ili imate osjećaj da vam misli neprestano lutaju, čak i kada se trudite biti koncentrisani? Iako se takve situacije događaju gotovo svima, kada su učestale i ozbiljno otežavaju svakodnevni život, mogu biti jedan od znakova ADHD-a kod odraslih.
Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, poznat kao ADHD, nije rezervisan samo za djecu. Mnogi ljudi tek u odrasloj dobi saznaju da imaju ovaj neurorazvojni poremećaj, iako su određene teškoće prisutne još od djetinjstva.
ADHD kod odraslih ne mora značiti hiperaktivnost
Za razliku od djece, kod koje hiperaktivnost može biti veoma upadljiva, odrasli često imaju drugačije simptome.
Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), hiperaktivnost se kod odraslih može ispoljavati kao unutrašnji nemir, dok problemi s pažnjom, organizacijom i kontrolom impulsa mogu postati izraženiji zbog poslovnih i porodičnih obaveza.
Sedam znakova koje ne treba olako zanemariti
- Stalno odgađate obaveze. Čak i jednostavni zadaci djeluju teško za započinjanje, naročito kada zahtijevaju dugotrajnu koncentraciju.
- Često gubite stvari. Ključevi, telefon, dokumenti i novčanik redovno završavaju na pogrešnom mjestu.
- Teško organizujete vrijeme. Potcjenjujete koliko će vam nešto trajati, kasnite ili zaboravljate dogovorene obaveze.
- Započinjete mnogo poslova, ali ih teško završavate. Pažnja vam brzo prelazi na nešto drugo, posebno kada zadatak postane monoton.
- Osjećate unutrašnji nemir. Ne morate se stalno kretati, ali imate osjećaj da se ne možete potpuno opustiti.
- Prekidate druge tokom razgovora. Ponekad izgovorite odgovor prije nego što sagovornik završi pitanje ili impulsivno donesete odluku.
- Teško održavate pažnju. Tokom sastanaka, čitanja ili razgovora misli vam odlutaju, iako vam je tema važna.
Ovi simptomi opisani su u smjernicama američkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (NIMH) i britanske Nacionalne zdravstvene službe (NHS). Međutim, nijedan pojedinačni znak nije dovoljan za dijagnozu.
Kako je moguće da neko tek sa 40 ili 50 godina otkrije ADHD?
Kod nekih ljudi simptomi tokom djetinjstva nisu bili dovoljno prepoznatljivi ili su ih uspijevali nadoknaditi uz podršku porodice i ustaljenu rutinu.
Tek kada se povećaju odgovornosti na poslu i kod kuće, teškoće s organizacijom, koncentracijom i upravljanjem vremenom mogu postati očiglednije.
Ipak, ADHD ne nastaje iznenada u četrdesetim ili pedesetim godinama. Prema dijagnostičkim kriterijima, neki simptomi moraju biti prisutni prije 12. godine, čak i ako dijagnoza tada nije postavljena.
Kada je vrijeme da potražite pomoć?
Povremena zaboravnost, rasejanost i odgađanje obaveza ne znače automatski da osoba ima ADHD.
Slične probleme mogu izazvati nedostatak sna, hronični stres, anksioznost, depresija i pojedina zdravstvena stanja.
Ako teškoće traju najmanje šest mjeseci, pojavljuju se u različitim životnim situacijama i značajno utječu na posao, odnose ili svakodnevne obaveze, važno je obratiti se ljekaru radi procjene.
Dijagnozu postavlja odgovarajuće obučen stručnjak na osnovu razgovora, razvojne historije i procjene simptoma. ADHD kod odraslih može se uspješno kontrolisati uz odgovarajuću podršku, psihoterapijske pristupe i, kada je potrebno, lijekove.
Najvažnije je razumjeti da ADHD nije isto što i lijenost, neodgovornost ili nedostatak volje. Riječ je o neurorazvojnom poremećaju koji može utjecati na svakodnevno funkcionisanje, ali uz odgovarajuću pomoć mnoge teškoće mogu se ublažiti.