Pročitajte autorski tekst mons. dr. Franje Topića u povodu 50 godina njegovog svećeništva.
Čim je nešto zlatno, automatski pobuđuje zanimljive i dobre misli, pa tako i zlatna misa pobuđuje puno zlatnih misli i pozlaćenih pitanja.
Slavio sam 40 godina svećeništva jer sam mislio da neću doživjeti 50. obljetnicu svećeništva, kad tamo dođe i ta godina i dan, 12. srpnja 2026.
Kako sam anticipirao „zlatnu misu“ prije deset godina, nisam ni mislio obilježavati 50. obljetnicu, ali su mnogi pitali hoće li i kad će biti te insistirali, pa sam ipak popustio i krenuo u organizaciju zlatnog jubileja. Popustio sam jer takve obljetnice mogu i trebaju biti ne veličanje slavljenika, nego jedan lijep duhovni događaj, a i vrijedan društveni događaj, što je i bilo.
Prvo sam pitao kardinala Vinka Puljića je li voljan propovijedati i on je istog dana pristao. Obavijestio sam i nadbiskupa Tomu Vukšića i pitao ga slaže li se s predloženim propovjednikom, a i on je pristao.
Zlatna misa je trebala biti i bila je u župi Presvetog Trojstva u Novom Travniku, gdje pokojni brat Stipo ima jednu od svoje dvije kuće i gdje žive njegova kćer Lucija i sin Anto, a živjela je i pokojna supruga Anka, koja je preminula 26. rujna 2025.
Kad je srušena stara kuća, a Halid Bešlić ima krasnu pjesmu o staroj kući, onda je ispalo najzgodnije da boravim u kući u gradu kod pokojnog brata Stipe, jer tamo ima odvojen apartman, lagan pristup, a i finu i gostoljubivu čeljad.
Da ne bi bilo zabune, i druga moja rodbina je vrlo gostoljubiva prema meni, a i drugima. Utrkivali su se svi i danas se utrkuju ko će me bolje ugostiti.
Kad to spominjem, dodat ću da je naša obitelj bila uvijek vrlo gostoljubiva, o čemu ću pisati nekom drugom zgodom, a sad ću spomenuti samo nešto.
U našoj „staroj kući“, koja se nalazila blizu ceste u Margetićima, svaki dan je bilo gostiju i svakome se nudila kava, rakija, a ako je vrijeme, i ručak i večera. Kod nas su se navraćali i muslimani i pravoslavni. Neki pravoslavni iz sela Zijameta/Bugojno često su noćivali srijedom uvečer da bi stigli što ranije na pijacu u Travnik.
Piše Ivo Andrić kako je telal najavljivao promjenu pijačnog dana u Travniku od petka na četvrtak: „Petak nije više u petak, nego je petak u četvrtak.“
ZLATNA MISA U NOVOM TRAVNIKU
Bilo je desetak svećenika na čelu sa župnikom dr. Antom Ledićem, koji je zdušno prihvatio održavanje Zlatne mise i sjajno i vesela srca organizirao što je spadalo na njega.
Kako je bila nedjelja, kad svećenici imaju mise, to je utjecalo i na dolazak svećenika. Posebno treba istaknuti da je iz Vojvodine došao kolega iz gimnazije vlč. Jakob Pfeifer i kolega sa studija vlč. Paško Dani s Kosova.
Kardinal Puljić je govorio posebno o misništvu, kako on voli zvati svećeništvo. Svećeništvo je dar Božji i svećenik je važan posebno jer predvodi misu, tumači Riječ Božju, a dijeli i druge sakramente. Svećenik je uzet od ljudi, ali za ljude. Uvodno je iznio i nekoliko podataka o slavljeniku.
Misu je uživo prenosila sarajevska televizija Hayat, što je odmah prihvatio vlasnik Elvir Švrakić. Mi smo surađivali na njihovim počecima u ratu 1992., što gazda nikad ne zaboravlja. Stručni komentator bio je prof. dr. Drago Župarić, a u realizaciji je pomagala i Marina Knežević s BH televizije. Vlasnica Televizije Laudato, Ksenija Abramović, rado je prihvatila da i oni prenose misu uživo. Signal je rado ustupio Hayat, i to gratis.
Na misi je pjevao župski zbor s voditeljicom s. Anđelom Brkić, a posebni gosti, mo. Bartolomej Stanković i operni pjevač Siniša Markanović, obogatili su pjevanjem nekoliko pjesama.
Crkva je bila ispunjena i atmosfera je bila duhovna. Bili su prisutni i pripadnici drugih naših religija, na čelu s poznatom pjevačicom Hankom Paldum, te akademikom Mirkom Pejanovićem, nekadašnjim srpskim članom Predsjedništva BiH, i predsjednikom Jevrejskog kulturnog društva La Benevolencija Vladimirom Andrleom.
RUČAK I DRUŽENJE
Posebno teško i delikatno bilo je pitanje kako izabrati manji broj gostiju na ručku. Od nekoliko hiljada izabrali smo 220, a ručak i druženje bili su u svadbenom salonu i restoranu Aviva u Novom Travniku. To je dobar restoran i osoblje je vrlo profesionalno, a nije ni cijena pretjerana. Hranom su gosti bili vrlo zadovoljni.
Na misi i na ručku bila je gotovo sva naša rodbina, komšije i prijatelji, predstavnici HKD Napredak, čiji sam bio obnovitelj i predsjednik 29 godina (1990–2019), Panevropske unije BiH, čiji sam osnivač i predsjednik (1995–2010, 2024–), i Zaklade Ljudsko bratstvo (2022–).
Na druženju je bilo prigodnih govora, a voditelj je bio vlč. Anto: bratična prof. dr. Davorka Topić Stipić govorila je u ime rodbine, vlč. Jozo Batinić u ime bivših studenata, vlč. Luka Brković u ime Napretka, prof. Pejanović o mom društvenom angažmanu, a predsjednik Međunarodne paneuropske unije akademik prof. dr. Pavo Barišić iz Zagreba također se obratio prisutnima. Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Mario Bernardić ostavio je svoj pisani govor.
I ja sam govorio, prije svega zahvaljujući Bogu na daru života, na svećeničkom pozivu i na svemu što mi je Bog dao u dugom životu. Bogu sam zahvalan za sve i za sve teške bolesti (preboljena leukemija prije 37 godina, rak prostate i operacija kičme). Uzelo bi puno prostora da se citira i malo od govora. Ručak su pjesmama začinili Hanka i operni prvak Ivica Šarić, a i kard. Puljić u duetu sa Šarićem pjesmom „Tebi majko misli lete“.
Na kraju treba dodati da jubilej ne bi izgledao tako dobro da nije bilo velikog angažmana tajnika Zaklade Željka Galića, Zvonimire Jakić iz PEU-a i Anese Galić.
O Zlatnoj misi pisali su mnogi bh. mediji, čime je Zlatna misa dodatno bila pozlaćena. Uz puno čestitki izdvojit ćemo samo dio iz dvije čestitke.
Kardinal Josip Bozanić, umirovljeni zagrebački nadbiskup, napisao je mali esej iz kojega citiram nekoliko rečenica:
„Dragi Franjo, s osobitom se radošću prisjećam našeg prvog susreta na studijskom hodočašću u Svetu Zemlju 1978. godine, pa zatim naših zajedničkih studentskih dana u Rimu, gdje su se, u ozračju molitve, studija i crkvenoga zajedništva, oblikovala prijateljstva… Svojim si znanjem i duhovnom otvorenošću svjedočio da se teologija potvrđuje u služenju čovjeku i u promicanju civilizacije ljubavi…
Posebno mjesto u Tvom životu ima neumorno zauzimanje za mir, pomirenje i međureligijski dijalog. U najtežim godinama rata, kada su mnogi bili prisiljeni napustiti Sarajevo, Ti si ostao uz svoj narod i svoju Crkvu vrhbosansku, dijeleći sudbinu ljudi kojima si bio poslan. Usprkos svakodnevnim opasnostima, nisi prestao graditi mostove među ljudima, promicati razumijevanje i svjedočiti da je mir moguć i onda kada se čini nedostižnim.
Jednako je dragocjen i Tvoj doprinos obnovi i razvoju HKD Napredak. U vremenu kada je trebalo jačati nadu i ponovno izgrađivati kulturne i društvene ustanove, svojim si vodstvom i neumornim radom pridonio da Napredak ponovno postane institucija koja će njegovati nacionalni identitet Hrvata u Bosni i Hercegovini te mjesto susreta, obrazovanja, kulturnoga stvaralaštva i povezivanja ljudi različitih vjerskih i nacionalnih pripadnosti.“
Zadarski nadbiskup u miru, mons. Želimir Puljić, bivši profesor i rektor Vrhbosanske bogoslovije, napisao je, između ostalog:
„Zahvalan sam Božjoj Providnosti što smo se našli (Želimir rektor i Franjo prefekt studija) u Štadlerovoj Bogosloviji u Sarajevu na istom poslu i zadatku odgoja i obrazovanja novih svećeničkih naraštaja.
Nosim drage uspomene iz našeg zajedničkog rada, planova i ostvarenja; posebice iz Tvoga kolegijalnog, korektnog i bratskog odnosa. Žao mi je, međutim, da se tijekom višegodišnjeg rada nikada ni poriječkali nismo (pa ne znam kako izgledaš kad se naljutiš).“
Bogu hvala!