Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, analizira obnovu ruskih zaliha tenkova, oklopnih vozila i artiljerijskih sistema u vojnim skladištima u blizini granica NATO-a.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu kolumnu.
Rusija formira strateške rezerve oklopne tehnike u blizini granica NATO-a
Rusija obnavlja zalihe oklopne tehnike i artiljerije u vojnim skladištima, uključujući i ona u blizini granica s Finskom i baltičkim državama. Ovaj trend mogao bi ukazivati na namjeru Kremlja da očuva potencijal za buduće vojno raspoređivanje, uprkos značajnim gubicima vojne tehnike u ratu protiv Ukrajine.
Prema medijskim izvještajima i satelitskim snimcima, tokom 2026. godine u skladišnim bazama Ministarstva odbrane Ruske Federacije, koje su u velikoj mjeri bile ispražnjene tokom 2022. i 2023. godine, ponovo se pojavila vojna tehnika – tenkovi, oklopna borbena vozila i artiljerijski sistemi. Međutim, važno je razlikovati gomilanje tehnike u skladištima od njene stvarne borbene spremnosti. Samo prisustvo naoružanja u takvim objektima ne znači da je ono već isporučeno vojnim jedinicama ili da se može odmah upotrijebiti u borbenim operacijama.
Geografija gomilanja i karakter naoružanja
Tokom 2022. i 2023. godine Ruska vojska intenzivno je koristila zalihe oklopne tehnike kako bi nadoknadila gubitke u Ukrajini. S vremenom su na bojnom polju sve značajniju ulogu dobili bespilotni sistemi, precizno navođeno oružje i zračni udari, dok je upotreba tenkova i oklopnih vozila postala složenija zbog velike zastupljenosti izviđačkih i udarnih bespilotnih letjelica na frontu. Ipak, time nije nestala potreba Rusije za oklopnom tehnikom i artiljerijom.
Aktuelna satelitska posmatranja ukazuju na postepenu obnovu ruskih rezervi u različitim dijelovima zemlje. Prema dostupnim izvještajima, zalihe se povećavaju ne samo zahvaljujući obnovljenoj tehnici već i novim vozilima koja su, po svemu sudeći, nedavno izašla s proizvodnih linija.
Konkretno, na 22. centralnoj bazi rezervne vojne tehnike u gradu Buju, u Kostromskoj oblasti, udaljenom približno 500 kilometara od granica Estonije i Latvije, u periodu od jeseni 2025. do oktobra 2026. godine zabilježena je pojava tenkova T-90M, oklopnih transportera BTR-82A, borbenih vozila pješadije BMP-3 te vozila za popravku i izvlačenje oštećene tehnike.
Drugo važno područje je Republika Karelija, gdje se, prema izvještajima, od kraja 2025. godine u okviru 374. centra za osiguranje mobilizacijskog raspoređivanja postepeno gomilaju artiljerijski sistemi „Malva“ i samohodne artiljerijske haubice „Giatsint-K“. Ovaj objekat nalazi se približno 185 kilometara od finske granice.
Ovi podaci zaslužuju pažnju zbog kombinacije dva faktora: obnove zaliha savremenog naoružanja i geografskog položaja relevantnih vojnih objekata.
Obnova rezervi kao element dugoročnog planiranja
Gomilanje tehnike u skladišnim bazama pokazuje da rusko vojno planiranje nije ograničeno samo na trenutne potrebe rata protiv Ukrajine. Čak i uprkos velikim gubicima na frontu, Moskva nastoji obnoviti zalihe naoružanja koje bi mogle biti iskorištene za popunu postojećih vojnih jedinica, formiranje novih formacija ili nadoknadu budućih gubitaka.
To ne znači nužno da se Rusija priprema za neizbježan napad na NATO. Međutim, takve aktivnosti otežavaju procjenu ruskog vojnog potencijala isključivo na osnovu gubitaka koje je Ruska Federacija pretrpjela u Ukrajini. Iscrpljenost postojećih rezervi i sposobnost vojne industrije da proizvodi novu tehniku predstavljaju različite pokazatelje koje je potrebno analizirati odvojeno.
Posebno je važno pitanje može li ruska odbrambena industrija ne samo nadoknađivati tekuće gubitke već i stvarati zalihe za buduće vojno raspoređivanje. Ako novi tenkovi, borbena vozila pješadije i artiljerijski sistemi zaista pristižu u skladišne baze u navedenim količinama, to bi ukazivalo na nastojanje Kremlja da očuva mogućnost obnove svojih tradicionalnih mehaniziranih i artiljerijskih kapaciteta.
Istovremeno, obim ovog procesa potrebno je procjenjivati uzimajući u obzir tempo proizvodnje, tehničko stanje vozila i sistema, raspoloživost posada, logističke kapacitete i mogućnost brzog formiranja borbeno spremnih jedinica. Količina tehnike u skladištima nije isto što i broj vojnika i jedinica spremnih za borbena dejstva.
Ratovanje dronovima ne uklanja prijetnju oklopnih snaga
Iskustvo rata protiv Ukrajine pokazalo je da široka upotreba bespilotnih letjelica iz temelja mijenja uslove upotrebe oklopne tehnike. Izviđački dronovi olakšavaju otkrivanje ciljeva, dok udarne bespilotne letjelice povećavaju rizik od uništenja tenkova, oklopnih transportera i artiljerijskih sistema. To primorava vojne komande da mijenjaju taktiku, unapređuju zaštitu tehnike i prilagođavaju organizaciju borbenih dejstava.
Međutim, tehnološke promjene ne znače odustajanje od tradicionalnog naoružanja. Tenkovi, borbena vozila pješadije i artiljerija i dalje mogu imati važnu ulogu u velikim kopnenim operacijama, naročito kada su adekvatno zaštićeni, kada djeluju u koordinaciji s drugim rodovima vojske i kada imaju osiguranu logističku podršku.
Zbog toga obnovu ruskih zaliha oklopne tehnike ne treba posmatrati kao povratak vojnom modelu iz prošlosti, već kao pokušaj povezivanja iskustava savremenog ratovanja s očuvanim sposobnostima za izvođenje tradicionalnih kopnenih operacija. Bespilotne letjelice mogu biti centralni element borbenih dejstava, ali ne mogu zamijeniti oklopne snage i artiljeriju.
Za NATO to znači da je ruske vojne sposobnosti potrebno procjenjivati sveobuhvatno. Analiza ne bi trebala obuhvatati samo raketni arsenal i proizvodnju bespilotnih letjelica već i zalihe oklopne tehnike i artiljerije, kapacitete za mobilizacijsko raspoređivanje te sposobnost Rusije da obnovi borbeno sposobne vojne formacije nakon završetka ili zamrzavanja borbenih dejstava u Ukrajini.
Posljedice za sigurnost istočnog krila NATO-a
Gomilanje naoružanja u Kostromskoj oblasti i Kareliji značajno je za dugoročno odbrambeno planiranje Finske, Estonije, Latvije i drugih saveznica. Geografska blizina vojnih baza granicama NATO-a čini njihovu infrastrukturu, logističke kapacitete i tempo obnavljanja zaliha važnim predmetima nadzora.
U određenim okolnostima prethodno akumulirana vojna tehnika može skratiti vrijeme potrebno za opremanje novih ili obnovljenih vojnih jedinica. Međutim, pretvaranje skladišnih rezervi u stvarnu borbenu sposobnost Rusije zahtijevat će obučeno ljudstvo, municiju, infrastrukturu za održavanje i popravku, transportne kapacitete i komandne strukture. Upravo ti faktori, zajedno s količinom i kvalitetom naoružanja, trebaju biti predmet procjene NATO-a.
Alijansa bi trebala ojačati sistematsko praćenje ruskih skladišnih baza, proizvodnih kapaciteta i kretanja vojne tehnike. Važno je i procijeniti koliko brzo Rusija može pretvoriti akumulirane rezerve u borbene jedinice te te pokazatelje uporediti sa sposobnostima saveznica za mobilizaciju, prebacivanje pojačanja i osiguravanje istočnog krila.
Istovremeno, zaključci o spremnosti NATO-a za suočavanje s potencijalnim prijetnjama trebaju se zasnivati na konkretnim pokazateljima odbrambenog planiranja, a ne samo na općim tvrdnjama o birokratskoj sporosti Alijanse. Ključno je pitanje mogu li saveznice pravovremeno uočiti promjene u ruskim vojnim sposobnostima i u skladu s tim prilagoditi vlastite odbrambene planove.
Strateški zaključak
Obnova ruskih zaliha oklopne tehnike i artiljerije u blizini sjeverozapadnih granica zemlje ukazuje na potrebu da se ruska prijetnja razmatra iz dugoročne perspektive. Čak i ako Moskva i dalje bude usmjeravala najveći dio svojih resursa na rat protiv Ukrajine, gomilanje naoružanja moglo bi stvoriti preduslove za obnovu tradicionalnih ruskih kopnenih vojnih sposobnosti u budućnosti.
Za zapadne države ključno pitanje nije da li svako novo vozilo ili oružje na ruskoj vojnoj bazi znači pripremu za napad, već koliko brzo Moskva može pretvoriti industrijsku proizvodnju i skladišne rezerve u stvarnu vojnu silu. Upravo će ta sposobnost odrediti koliko brzo bi se odnos snaga mogao promijeniti nakon smanjenja intenziteta borbenih dejstava u Ukrajini.
Zato NATO ne bi trebao poistovjećivati velike ruske gubitke na ukrajinskom frontu s dugoročnim uklanjanjem prijetnje. Istovremeno, efikasan odgovor mora se zasnivati na provjerenim obavještajnim podacima, realističnoj procjeni ruskih proizvodnih kapaciteta i spremnosti saveznica da osiguraju pouzdano odvraćanje.
Obnova ruskih rezervi ne dokazuje da je novi sukob neizbježan, ali predstavlja dovoljan razlog za pojačanu pažnju prema vojnim sposobnostima Ruske Federacije i otpornosti istočnog krila Alijanse.