Umirovljena veteranka Europskog parlamenta Doris Pack i dalje vrlo aktivno prati zbivanja na Zapadnom Balkanu, a za “Nacional” je govorila o situaciji u Bosni i Hercegovini uoči jesenskih parlamentarnih izbora
Ovogodišnju nagradu „Lux“ dobio je film „Quo vadis Aida“ bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić. U Srbiji i Republici Srpskoj i dalje negiraju taj genocid, a Milorad Dodik ne skriva ambicije za odcjepljenjem. Kolika je opasnost od novog rata?
– Ne vjerujem da postoji opasnost novog rata. Jer ovoga puta tamo ne bismo imali UN-ove mirovne snage koje ne mogu učiniti ništa, kao što je prikazano u filmu, već bismo imali vojnike NATO-a. Toga je Milorad Dodik itekako svjestan. Ali ono što gledamo već godinama, to je rat u glavama tih ljudi, odnosno političkih vođa, to je rat koji oni vode protiv svojih građana. Jer ja znam da obični ljudi u BiH žele živjeti zajedno, ja ih poznajem, jer sam često među njima. Oni se u ovoj situaciji osjećaju izgubljeno. Neki od političkih vođa sasvim sigurno ne rade u njihovu interesu, već u interesu svojih vlastitih džepova, neovisno o tome kojoj stranci, odnosno kojem narodu pripadaju.
Njemački parlamentarci pripremaju rezoluciju o BiH pod nazivom “Pružiti podršku Bosni i Hercegovini na putu u bolju budućnost”. U Nacrtu rezolucije stranke vladajuće koalicije od njemačke vlade traže pojačani angažman u BiH, kao najodgovornije za rastuće napetosti i separatističke tendencije u BiH navode se nacionalistički lideri, a osobito SNSD-a Milorad Dodik i HDZ-a Dragan Čović. Slažete li se s tom tezom?
– Nisam više u Bundestagu i nisam vidjela taj nacrt. Mogu komentirati samo ono što sam čula, ali smatram da su u pravu. Jer problem su politički lideri, a ne ljudi. Kada god sam bila u regiji, bila sam uvijek otvorena. Zato mi se ljudi još uvijek obraćaju i pišu mi, jer misle da sam još uvijek aktivna u politici. Što se tiče Dodika i Čovića, njih dvojica surađuju, ali situacija s Dodikom je ipak drugačija, zato što on želi Republiku Srpsku izdvojiti iz BiH. Djelomično mogu razumjeti Čovićevo razmišljanje, zato što Ustav nije sasvim korektan prema Hrvatima. Naime, Hrvati ne mogu sami izabrati svog člana Predsjedništva, zato što i Bošnjaci također mogu glasati za hrvatskog kandidata. Naravno da se na to može reći da Čović sve ovo radi zato što on želi biti izabran. Možda je to i točno, ali i dalje stoji činjenica da Ustav to pitanje ne uređuje na pravedan način. Međutim, dodatni problem je i pitanje „ostalih“, građana svih drugih nacionalnosti koji nemaju svog kandidata. Kritizirala sam Čovića, jer on ne želi da se pronađe rješenje i zato su mu potrebni drugi koji bi mogli pomoći, dok Dodiku treba netko takav, kao Čović, kako bi pokazao da ima partnera. No još jednom ponavljam – Hrvati ne žele podijeliti BiH, dok Dodik to želi. A u Republici Srpskoj gotovo da i nema Hrvata. Nitko o tome ne govori. Moj dobri prijatelj, banjalučki biskup Komarica, s kojim surađujem još od 1990-ih, osjeća se potpuno izgubljenim. Hrvati iz Hercegovine ni najmanje ne mare za ono malo Hrvata u Republici Srpskoj.