(…) Znao je javno i često objaviti kritike, da budem precizniji – ruženje političara, javnih ličnosti, novinara – da ne znaju pričati, govoriti. S njim niko nije smio u polemiku. Knjiški ljudi. Knjiški čovjek, doslovce, bio je Dušan Toholj. Pišu da je radio u Nacionalnoj univerzitetskoj biblioteci; ja bih preciznije rekao – bio je čuvar bh. nacionalnog blaga. Doslovce, zaista, u pravom smislu – čuvar našeg zajedničkog bogatstva. Sudbina je htjela da to, osim intelektualno, dokaže i fizički – kada su barbari granatirali i zapalili Vijećnicu, nacionalnu biblioteku, Dušan Toholj je sa uposlenicima ušao u vatru i iz vatre vadio, spašavao knjige – naše najveće blago… pa je onda sve spašeno prikupljao, sortirao, da bi iznova pravio nacionalnu biblioteku. Čudno: bio je botaničar, a radio kao bibliotekar. I u biljkama i u knjigama vidio je nešto živo. Čuvao, njegovao, spašavao. Da, danas je dvije godine otkako s nama nije general Divjak, a jeste s nama.