Problemi onkoloških pacijenata iz Krajine, ali i drugih dijelova naše zemlje, koji moraju potovati više sati da bi došli na pregled u Sarajevo traju već godinama, ali čak i u vrijeme pandemije koronavirusa, kada su duga putovanja dodatni rizik za već teško oboljele pacijente, oni su primorani na apsurdnu praksu zdravstva.
Putovanja u druge gradove, najčešće Sarajevo, neizbježna su za onkološke pacijente iz Unsko-sanskog kantona, pa čak i kada se na klinici u glavnom gradu trebaju zadržati tek nekoliko minuta nakon višesatne vožnje.
Nerijetko se dešavalo i proteklih kriznih mjeseci da su se onkološki pacijenti nakon sedmosatne vožnje, koliko naprimjer treba od Velike Kladuše do Sarajeva, na KCUS-u zadržavali tek nekoliko minuta. Pri tome tvrde da nisu ni pregledani. Doktorski konzilij tek bi pogledao njihove nalaze i obavijestio ih o daljnjem liječenju. Vrijedi spomenuti i da svaki dolazak podrazumijeva testiranje na koronavirus te čekanje u trijažnim šatorima.
Nema procjene bez pregleda?
Međutim, dok pacijenti smatraju da bi nalaze konzilija nerijetko mogli dobiti i faksom ili mailom, iz KCUS-a nam pojašnjavaju da je pak složenija situacija.
“Pacijenti iz svih kantona FBiH dostavljaju medicinsku dokumetaciju putem faxa ili emaila, nakon čega ona bude razmotrena i pacijenti se obavijeste o daljnjem toku provedbe dijagnostičkih procedura ili pak onkološke terapije. Na svakoj zakazanoj kontroli pacijente nakon obavezne trijaže pregleda specijalista onkolog, koji zavisno od nalaza i općeg stanja pacijenta indiciraju sljedeću kontrolu ili terapiju. Svaki pacijent koji ima zakazan termin pregleda na Klinici za onkologiju i urednu dokumentaciju, bude pregledan i po potrebi tretiran. Pacijenti koji dostave medicinsku dokumentaciju faxom i mailom za multidisciplinarne konzilije nisu obavezni da dolaze na prvi pregled, nalazi konzilija se dostave naknadno faxom ili mailom te nakon toga pacijent u dogovoru s ljekarom specijalistom dobija termin pregleda i dogovor za terapiju. Procjena provedbe liječenja ili planiranja onkološke terapije elektronski, bez pregleda pacijenta, protivna je pravilima dobre kliničke prakse i mi je ne primjenujemo”, pojasnili su nam iz KCUS-a.
Na Klinici za onkologiju KCUS-a na dnevnoj bazi se pregleda više od 400 pacijenata. Tokom pandemije na Klinici je tretirano više od 20.000 ljudi oboljelih od malignih bolesti.
“Nadljudskim naporima osoblja uspjeli smo Kliniku odbraniti od koronavirusa. Lista čekanja za zračenje je od tri do četiri sedmice, dok je u susjednim Hrvatskoj i Srbiji oko deset sedmica. Svim onkološkim pacijentima je tokom pandemije ordinirana optimalna terapija na vrijeme. Poređenja radi, u Velikoj Britaniji 22 posto onkoloških pacijenata terapiju nije uopće dobilo, a u Italiji i Španiji niz onkoloških centara ne radi uopće”, odgovorili su nam iz KCUS-a.
Odnos prema pacijentima
Ipak, s druge strane paravana, iskustva pacijenata pokazuju sasvim drugu sliku. Nekoliko onkoloških pacijenata iz USK-a koji su posljednjih mjeseci imali zakazane konzilije na Klinici za onkologiju KCUS-a pričaju nam kako prilikom ovih susreta nisu bili pregledani. Uglavnom su stotine prevaljenih kilometara u teškom zdravstvenom stanju i bez sna rezultirali sastankom s konzilijem od tek nekoliko minuta.
Kada će krnji zdravstveni sistem zaobići teško oboljele iz Unsko-sanskog kantona, teško je znati. Da bi došli bolji dani, prije svega je Kantonalnoj bolnici u Bihaću potrebno više onkologa, kao i opreme za rad.
Načelnik Onkologije bihaćke Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” doktor Mustafa Hammami govori nam da u procesu pretraga i liječenja, pacijentima u USK nisu osigurane sve usluge zbog nedostatka opreme i kadra. Zbog toga pacijenti moraju ići u druge klinike.
Inače, doktor Hammami dugo je bio jedini onkolog u Bihaću. Odnedavno je dobio mlađeg kolegu, ali to i dalje nije dovoljno za optimalan rad.
“Razvoj Onkologije u Bihaću nije išao onako kako bi trebalo, onako kako se to dešavalo u drugim kliničkim centrima. Imamo mi tu jednu vrstu nesporazuma koja se stalno ponavlja. Onkologija je jedna karika u nizu. Onkologija je jedan finalni proizvod koji ovisi o granama medicine koje joj prethode. Naprimjer, kod sumnje na karcinom pluća, u Kantonalnoj bolnici u Bihaću ne može se odraditi bronhološka obrada i mi moramo slati pacijenta dalje”, kazao nam je Hammami.
On ističe da imaju korektan odnos s ostalim kliničkim centrima te da je u slučaju saradnje s Kliničkim centrom u Sarajevu pacijent oslobođen jednog odlaska u glavni grad, a to je prvi pregled kada se nalazi konzilija dostavljaju faksom ili e-mailom.
Doktor Hammami ističe da on i njegove kolege u Bihaću čine sve kako bi onkološkim pacijentima pružili kemoterapije i sve druge usluge koje su u njihovoj moći. Nažalost, mnogo toga ne ovisi o njima, već o (ne)mogućnostima bihaćke bolnice kojoj je potrebno kadrovsko jačanje, više okologa, ali i drugih doktora.
Hajrudin Havić, direktor Kantonalne bolnice u Bihaću, također nam je pojasnio da onkološki pacijenti iz Unsko-sanskog kantona mogu sami odabrati da se liječe u Sarajevu, ukoliko za to postoji osnov. Mnogi vjeruju da će tamo dobiti bolju uslugu. Međutim, umor od stalnih višesatnih putovanja najčešće ih vrati da nastave liječenje u Bihaću.
Prema statističkim podacima Unsko-sanski kanton je peti po broju oboljelih od karcinoma u Federaciji BiH. Među oboljelim onkološkim pacijentima s područja Krajine, najviše je onih s karcinomom pluća.
Ionako tešku situaciju na bihaćkoj onkologiji dodatno otežava stalni odlazak medicinskih kadrova iz države. Konkursi za specijalizaciju na okologiji, kaže nam Hammami, najčešće završe bez odziva.