Memorijalni centar Srebrenica danas je predstavio rezultate nastavka aktivnosti prikupljanja ličnih predmeta osoba koje su preživjele genocid i onih koji su ubijeni i nestali u genocidu. Muzejska zbirka čiji će ovi predmeti biti temelj nastavlja da raste, te iz Memorijalnog centra izražavaju nadu da će u narednoj godini moći realizirati i posebnu izložbu na osnovu rezultata ovog projekta.
– Ovaj sat sam mu kupio 1988. godine u Bajinoj Bašti. Bio je to moj poklon njemu. Prilikom identifikacije lično sam pronašao sat u njegovoj odjeći. Malo sam ga konzervirao i čuvao sve ove godine. Nisam siguran šta će biti kada mene više ne bude. To je razlog zašto želim sat pokloniti Memorijalnom centru na trajno čuvanje. Vi ćete se o tome brinuti na pravi način – kazao je Nazif Krdžić, koji je Memorijalnom centru uručio sat, jedini preostali predmet od njegovog oca Dauta.
U genocidu je Nazif, pored oca Dauta, izgubio i brata Mehmeda.
Lični predmeti bude sjećanja i onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici. Na jednom snimku iz opkoljene Srebrenice, 1994. godine, vidimo Junuza Smajlovića, kako kresivom pokušava pripaliti lulu s duhanom.
– Sjedio sam na drvima. Oko mene se okupilo puno djece. Tad sam koristio ovo kresivo i lulu – prisjeća se Smajlović scene sa snimka.
Dodao je da je lulu kupio na pijaci u Srebrenici. Čakmak, kamen sa Žedanjska, trud i metal kojim je čistio lulu poklanio je Memorijalnom centru.
– Znam da ćete vi to dobro čuvati i da će to svjedočiti o teškim vremenima u kojima smo živjeli – poručio je Smajlović koji je sa trojicom braće krenuo putem Marša smrti do teritorije pod kontrolom Armije BiH. Brat Mujo nije preživio.
Amira Čakanović je darovala muzejskoj zbirci Memorijalnog centra Srebrenica ličnu kartu i vjenčanu burmu oca Esada na trajno čuvanje.
Ličnu kartu je na slobodnu teritoriju prenijela njena majka, a burmu su pronašli uz njegove posmrtne ostatke prilikom identifikacije. Esad Jakubović je rođen 1945. godine. Odvojen je od porodice 12. jula 1995. godine, te je u narednim danima ubijen u genocidu. Ukopan je 2010. u Memorijalnom centru.
– Iako je odluka teška, istovremeno mislim da je i ispravna. I onda kada nas ne bude neko će se ovdje brinuti o tome i čuvati kao što smo mi to čuvali sve ove godine – kazala je Čakanović.
Ahmed Imamović i njegov otac Jusuf su se rastali 11. jula 1995. godine. Ahmed je krenuo putem Marša smrti, dok njegov otac odlazi u bazu UNPROFOR-a u Potočare. Jusuf je odvojen u Potočarima na punktu zajedno s velikim brojem dječaka i staraca. Odvezen je na područje općine Zvornik gdje je streljan. Nekompletni skeletni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika. Ukopan je 2013. u mezarju Memorijalnog centra.
Ahmed je Memorijalnom centru darovao tabakeru i kresivo koje je Jusuf koristio u toku rata. Tabakera i kresivo su pronađeni prilikom identifikacije tijela. Duhanska kutija je ručne izrade i na njoj se nalaze ugravirani Jusufovi i Ahmedovi lični podaci.
– Tamo gdje pripadaju i gdje su pokopane kosti žrtava, tamo treba da se čuvaju i predmeti žrtava genocida. Svi se trebamo uključiti u ovaj projekat i da prikupimo što više predmeta da svjedoče o zločinima koji su počinjeni nad nama – poručio je Imamović.
Memorijalni centar Srebrenica je pozvao javnost da podrže rad ove institucije putem donatorskog telefonskog broja 090 292 011 ili putem direktnih finansijskih donacija na račun institucije.
– Želimo što veći broj ljudi učiniti dijelom priče o razvoju Memorijalnog centra Srebrenica. I kroz ovakve aktivnosti mi se povezujemo sa širom zajednicom. Ljudi osjećaju ovaj prostor svojim, učestvuju u pričanju priče o Srebrenici. Naša odgovornost je da ove predmete čuvamo i adekvatno ih predstavimo javnosti, istraživačima i generacijama koje dolaze – kazao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, sopćeno je iz Press službe Memorijalnog centra Srebrenica.