Unatoč apelima probosanskih stranaka i brojnih srebreničkih udruženja, Skupština Općine Srebrenica, odnosni srpski odbornici usvojili su prijedlog o promjeni nazivlja srebreničkih ulica.
Sporni prijedlog srpskih odbornika naišao je na burna negodovanja bošnjačkih predstavnika iz Srebrenice, ali bez obzira na to – prijedlog je usvojen. Postaje izvjesno da se „zakucava“ zadnji „ekser“ u dovršavanju genocida nad Bošnjacima promjenom nazivlja ulica, a koje će odsad biti nazivane po četničkim vojvodama i izvršiocima genocida nad Bošnjacima Srebrenice 1995. godine.
FACE je sinoć objavio prijedloge nazivlja ulica koji će biti izglasani i prijedlozi nazivlja su, najblaže rečeno, problematični.
Ipak, nakon današnjeg zasjedanja u Skupštini Općine Srebrenica i negodovanja bošnjačkih predstavnika i prije i tokom sjednice (koju su na koncu i napustili), donesene su sljedeće odluke: Ulica Maršala Tita mijenja se u „Ulicu Republike Srpske“; Trg Mihajla Bjelakovića mijenja se u „Trg Republike Srpske“; Gradski park „Srebrenica“ mijenja svoj naziv i postaje „Park majora Koste Todorovića“. Ulica Reufa Selmanagića Crnog zvat će se „Dubrovačka ulica“.
Tito, partizani i Bošnjaci “protjerani” iz Srebrenice, umjesto njih stižu četnički komandanti (?!)
Četrnaest srpskih odbornika na današnjem zasjedanju glasalo je „za“ izmjene nazivlja srebreničkih ulica pri usvajanju tačke dnevnog reda koja je bila na stolu u Skupštini Općine Srebrenica.
Podsjećamo, od počinjenog genocida 1995. godine, srebreničke ulice su triput „trpjele“ promjene nazivlja ulica. Posljednje izmjene obavljene su prije dvadeset i dvije godine, tačnije 2002. – u periodu kada su skupštinski odbornici bošnjačke nacionalnosti činili većinu. Vrijedi napomenuti da su izmjene postignute i posredstvom međunarodnih predstavnika.
Bh. prijestolnica i gradić u istočnoj BiH – Srebrenica – rijetka su mjesta koja su se mogli pohvaliti „očuvanjem“ lika i djela Josipa Broza Tita. Sarajevska glavna šetnica još uvijek nosi ime prvog predsjednika SFRJ, ali Srebrenica to od danas više ne može. Ulica Maršala Tita postala je „Ulica Republike Srpske“.
Gradski park „Srebrenica“ postaje tako „Park majora Koste Todorovića“. Major Kosta Todorović bio je pripadnik Zlatiborskog četničkog odreda u sastavu Užičke vojske. Todorović je skončao u Srebrenici u Prvom svjetskom ratu, i to nakon spaljivanja na lomači od strane Vojske Austro-Ugarske. Srpski historijski izvori tvrde da je preminuo pjevajući srpsku himnu, te da se zalagao za ideju „velike Srbiju“.
Ulica Milovoja Mičića postaje tako „Ulica Gorana Zekića“ – ozloglašenog šefa SDS-a u periodu agresije na BiH – koji je ubijen 8. maja 1992. godine, netom nakon što je izdao naredbu srpskim paravojnim formacijama da Bošnjaci moraju predati oružje. O Zekićevoj ulozi pri pripremanju genocida nad Bošnjacima Srebrenice 1995. godine svjedočio je osuđeni ratni zločinac, Miroslav Deronjić, koji je bio član bratunačkog SDS-a.
Podsjećamo, Deronjić je pred Haškim sudom svjedočio o pristizanju oružja iz Srbije, a koje je bilo namijenjeno bosanskim Srbima. Skupa sa Zekićem, Deronjić je bio zadužen da dijeli to oružje po Bratuncu i Srebrenici. Ta je odluka o podjeli oružja pristigla 1991. godine i to po direktnom naređenju Miloševića, kojeg je u to „uvjerio“ još jedan presuđeni ratni zločinac – Radovan Karadžić. Deronjić je sa Zekićem otišao na sastanak sa Mihaljem Kertesom, Miloševićevim najbližim saradnikom. Sastanak je održan u zgradi Predsjedništva Srbije.
“Rekao nam je da je on čovjek (Mihalj Kertes, jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića, op. a.) koji je zadužen za naoružavanje. Spomenuo je Hrvatsku, pa čak i Kosovo”, kazao je Deronjić dodavši: “Nisam postavljao nikakva pitanja. On je većinom vodio razgovor i u jednom nas je trenutku pitao da li bismo htjeli da posjetimo Miloševića.”
Zekić i Deronjić odbili su Kertesovu ponudu. Pitali su ga kakav je politički plan za Podrinje i da li će Srbija pružiti pomoć Srbima na tom području.
“Tada je Kertes rekao nešto što sam tada prvi put čuo, ali sam kasnije ponovo slušao, a to je da će na području pedeset kilometara od rijeke Drine sve biti srpsko, čisto srpsko”, izjavio je Deronjić svojevremeno.
Najviše kontroverzi izazvalo je mijenjanje nazivlja ulice Reufa Selmanagića Crnog – partizanskog heroja iz Srebrenice. 1995. godine, na početku genocida u Srebrenici, pri ulasku tzv. VRS, ratni zločinac Ratko Mladić naredio je skidanje table iz ulice koja je dotad nosila naziv po Selmanagiću.
U knjizi “Sarajevo u revoluciji” (četvrti dio) navodi se podatak da je Selmanagić djelovao s Vladimirom Valterom Perićem u okupiranom Sarajevu. Bio je članom PO Komunističke partije Jugoslavije, i to u garnizonu “Rajlovac”, čiji je rukovodilac bio Mustafa Saračević.
Također, Reuf Selmanagić Crni bio je potomak poznate porodice Selmanagić, koja je dala nemjerljiv doprinos srebreničkom kraju. Njegov rođak Selman bio je poznati arhitekta, koji je studirao u Njemačkoj, a u koju se vratio uoči Drugog svjetskog rata. Prije svog odlaska u inostranstvo, učestvovao je u izradi zabavnih filmova propagandnog karaktera – sarađujući s Pokretom otpora. Učestvovao je u obnovi Berlina i ostao upamćen i po tome…
Rezolucija o srebreničkom genocidu uzburkala fašističke nacionaliste
Uoči glasanja o usvajanju srebreničke rezolucije o genocidu pred Generalnom skuštinom UN-a – čini se da su podobro “uzburkani” fašisti i nacionalisti.
Reakcije o najavljenoj rezoluciji ne jenjavaju ni danima nakon saznanja, a predsjednik bh. entiteta RS 11. aprila je, kao nikada prije, najavio tačan datum otcjepljenja entiteta ukoliko se ona usvoji.
Pored narušavanja ustavnog poretka BiH, njene cjelovitosti i suverenosti, očigledno je da Dodikova vlast “zakucava” i zadnji “ekser” genocida nad bošnjačkim narodom, i to tako što preimenuje nazivlja ulica i slavi četničke odrede smrti, zločince i pripadnike paravojnih formacija – pokušavajući poslati poruku da je Srebrenica “srpska”.
Jasno nam je: od katarze ništa jer dolazi rehabilitacija.