Ratko Mladić umro je u zatvoru kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac, ali su nakon njegove smrti u Bosni i Hercegovini ponovo isplivale duboke podjele koje ni tri decenije nakon rata ne jenjavaju.
Dok su se u dijelovima entiteta RS sinoć čuli povici i skandiranje njegovog imena, a pojedini javni zvaničnici nisu skrivali afirmativan odnos prema Mladiću, jedan od ljudi koji ga je gledao u oči i svjedočio protiv njega pred Haškim tribunalom danas poručuje:
„Nije umro kao vojnik, pogotovo ne kao general, već kao ratni zločinac.“
Dragan Mioković, koji je u decembru 2012. godine tri dana svjedočio u procesu protiv Ratka Mladića, za portal Radiosarajevo.ba govorio je o njegovoj smrti, reakcijama koje su uslijedile, veličanju presuđenog ratnog zločinca, odgovornosti pravosuđa i opasnosti da se nacionalističke poruke preliju u sigurnosnu prijetnju.
„Za mene je to očekivan ishod pravosnažne sudske presude ratnom zločincu Ratku Mladiću. Nikad nisam dovodio u pitanje niti sam sumnjao da će taj čovjek umrijeti u zatvoru. To je u 21. stoljeću sasvim normalno i tako treba“, kazao je Mioković.
Podsjetio je da je Mladić pravosnažno osuđen i za genocid u Srebrenici te naglasio da osobe koje počine zločine tog stepena društvene opasnosti trebaju odgovarati pred sudom.
„Na kraju dana, ono što je najvažnije jeste da je Ratko Mladić umro u zatvoru, da nije umro kao vojnik, pogotovo ne kao general, već kao ratni zločinac. To je jedini pravi ishod“, naglasio je Mioković.
„Gledao sam ga u oči dok sam svjedočio“
Mioković je pred Haškim tribunalom svjedočio u predmetu protiv Mladića od 7. do 9. decembra 2012. godine.
Kako kaže, svjesno nije tražio nikakve mjere zaštite, jer je želio da čovjeka protiv kojeg svjedoči gleda direktno u oči.
„Nisam tražio mjere zaštite i to sam svjesno uradio. Htio sam da ga punim imenom i prezimenom gledam u oči dok svjedočim. To je bila moja profesionalna obaveza“, prisjetio se Mioković.
Svjedočio je, kako navodi, o četiri konkretna zločina koje su pripadnici Vojske RS počinili nad građanima Sarajeva.
Za njega je to, osim profesionalne obaveze, predstavljalo i svojevrsnu ličnu satisfakciju nakon godina provedenih u opkoljenom Sarajevu.
„Sa porodicom sam proveo četiri godine u opkoljenom Sarajevu i svjedočio stravičnim zločinima. Kao čovjek sam imao satisfakciju da ga gledam u oči dok svjedočim istinu. I ja sam sudbini na tome zahvalan“, istakao je Mioković.
„Tužilaštva da počnu raditi svoj posao“
Komentarišući reakcije koje su uslijedile nakon Mladićeve smrti, uključujući okupljanja i javno veličanje njegovog lika i djela, Mioković kaže da na takve pojave ne želi odgovarati političkim prepucavanjem.
Podsjeća da je veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida zakonom zabranjeno.
„Veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida je krivično djelo u ovoj zemlji. To ne treba prevoditi na ravan politike, jer upravo to političari iz entiteta RS žele. To ne treba raditi, već insistirati da tužilaštva počnu raditi svoj posao“, smatra Mioković.
Ističe da ne želi nagađati zbog čega tužilaštva ne postupaju ili na koji način postupaju, ali smatra da trenutni nivo nepostupanja prelazi granice.
„U civilizovanom svijetu ili se poštuju propisane zakonske norme ili imate anarhiju“, poručio je.
Mioković, koji je tri decenije proveo u sigurnosnom sektoru, posebno naglašava značaj nezavisnosti pravosudnih institucija.
„Savršeno dobro znam do koje mjere je važna nezavisnost pravosudnih organa, prije svega tužilaštava i sudova. Ali tolerisanje ovoga što smo mogli čuti od visokih dužnosnika iz entiteta RS, licemjera koji uzimaju visoke plate iz državnih budžeta, po meni je stvar u domenu pravosuđa, a ne politike“, rekao je.
„Ovo prelazi granicu“
Poštujući nezavisnost pravosudnih organa u BiH, Mioković jasno poručuje:
„Ovo već prelazi granicu!“
Posebno zabrinjavajućim smatra moguće posljedice takvih javnih istupa po povratnike.
„Povratnicima još uvijek nigdje nije lako. Ovakve eskalacije zahtijevaju od sigurnosnih organa u entitetu RS, ali i u Federaciji BiH, da u svoje procjene rizika uzmu ovu eskalaciju iskazivanja najnižih nacionalističkih strasti koja je evidentna u RS“, kazao je.
Prema njegovom mišljenju, sigurnosne institucije moraju voditi računa da se takva atmosfera ne prelije u stvarne sigurnosne probleme.
„Ne smije se dozvoliti da se to prelije u oblast sigurnosti i da povratnici na bilo kojoj tački u Bosni i Hercegovini i na bilo koji način budu ugroženi“, poručio je Mioković.
Pri tome odbacuje podjelu prema kojoj postoje „njihovi zločinci i naše budale“.
„Nikad se nisam slagao s tezom o njihovim zločincima i našim budalama. Ja sam profesionalac. Nema s jedne strane njihovih zločinaca, a s druge naših budala. To je politička floskula“, naglasio je.
„Ovo nisu incidenti, ovo je projekat“
Na pitanje jesu li reakcije nakon Mladićeve smrti samo provokacija ili predstavljaju ozbiljniju prijetnju, Mioković iznosi vrlo jasan stav o širem kontekstu.
„Ne mislim da su to incidenti. To je projekat koji traje od kraja osamdesetih, odnosno realizuje se od kraja osamdesetih. Pomno je pripremljen u obavještajnim službama i krugovima u Srbiji i vrlo pažljivo se realizuje po fazama, kako okolnosti nalažu“, tvrdi Mioković.
Istovremeno smatra da nije realno očekivati da će u skorije vrijeme postojati jedinstveno tumačenje rata u BiH.
„Naivni su oni koji bi povjerovali da će se tri istine o ratu revidirati u jednu istinu. To se neće desiti u skorom periodu“, kazao je.
Ipak, smatra da postoji minimum oko kojeg bi društvo moralo biti saglasno – poštovanje pravosnažnih sudskih presuda.
„U civilizovanom svijetu ljudi poštuju sudske presude. Apelujem da počnemo poštovati sudske presude i da ono što na osnovu dokaza utvrdi sud bude općeprihvaćeno na svakom pedlju države Bosne i Hercegovine“, rekao je.
„Neću prijavljivati objave – tužioci znaju da je nebo plavo, a trava zelena“
Komentarišući mogućnost da lično prijavi objave kojima se veliča Mladić, s obzirom na mogućnost građanskog prijavljivanja takvog sadržaja putem Registra 145a, Mioković kaže da to neće učiniti.
„Neću. Pored stotina tužilaca u ovoj državi, uopće se ne osjećam pozvanim ni prozvanim da im ukazujem da je nebo plavo, a trava zelena“, kazao je.
Ipak, smatra da građani imaju pravo i mogućnost da prijavljuju takav sadržaj.
„Ja to poštujem i pozivam da građani to rade, jer je i to vrsta pritiska. Ali ako mene pitate hoću li ja to uraditi – neću“, dodao je.
Poruka mladima: „Čitajte i razmišljajte svojom glavom“
Na kraju razgovora Mioković se osvrnuo i na pitanje generacija koje rat nisu doživjele i koje o Ratku Mladiću i drugim ratnim zločincima informacije najčešće dobijaju putem društvenih mreža, političkih poruka i javnih istupa.
Smatra da problem nije u tome da postoje mladi koji ne znaju ko je bio Ratko Mladić, već u tome kako se njegova uloga danas interpretira.
„Ko je Ratko Mladić, nema nikakvih dilema. To je opće poznato. Druga stvar je interpretacija šta je njima predstavljano i šta oni hoće da čuju i znaju“, kazao je.
Njegova poruka mladima je jednostavna – da činjenice traže sami.
„Preporučio bih im da svijet gledaju svojim očima i da prije svega čitaju i razmišljaju svojom glavom“, rekao je Mioković.
A kao polazište, dodaje, trebalo bi uzeti činjenicu koju smatra osnovom svakog civilizovanog društva:
„U civilizovanom svijetu civilizovani ljudi uvažavaju i poštuju sudske presude“, zaključio je Dragan Mioković.