Ruske vlasti pokušavaju nadoknaditi probleme na tržištu goriva na račun stanovništva, faktički prebacujući dio troškova naftnih kompanija na obične građane. Prema medijskim izvještajima, Ministarstvo energetike Ruske Federacije predložilo je vladi da odobri dodatno povećanje maloprodajnih cijena benzina i dizelskog goriva za 2,1 rublju po litru. Odgovarajući prijedlog sadržan je u dopisu upućenom premijeru Mihailu Mišustinu, koji je potpisao potpredsjednik vlade Aleksandar Novak.
Prema procjenama Ministarstva energetike, prodaja uvoznog goriva po važećim cijenama nanosi naftnim kompanijama gubitke od 13 do 18 rubalja po litru, čak i uz uračunate državne kompenzacije. Ministarstvo razmatra dvije mogućnosti za rješavanje problema: dodatne budžetske isplate u iznosu do 2 milijarde rubalja mjesečno, uz povećanje cijena za 1,6 rubalja po litru, ili povećanje cijena za 2,1 rublju bez dodatnih budžetskih troškova. Ministarstvo finansija i ruska vlada podržavaju drugu opciju, koja bi rafinerijama mogla osigurati dodatni prihod od približno 12 milijardi rubalja mjesečno.
U slučaju realizacije ove inicijative, ukupno povećanje cijena benzina na benzinskim stanicama velikih naftnih kompanija do kraja 2026. godine moglo bi iznositi 11%, odnosno 7,1 rublju po litru, dok bi dizelsko gorivo poskupjelo za 10,7%, odnosno 8,2 rublje po litru.
Problemi na ruskom tržištu goriva dodatno su se zaoštrili u kontekstu rata protiv Ukrajine, napada na naftno-prerađivačku infrastrukturu, sankcijskih ograničenja i rasta troškova uvoza naftnih derivata. Uprkos značajnim vlastitim zalihama nafte, Rusija je primorana nadoknađivati nedostatak pojedinih vrsta goriva nabavkom iz inostranstva. Prema navedenim procjenama, u periodu od oktobra do decembra 2026. godine mjesečni uvoz benzina mogao bi dostići 620.000 tona.
Predloženo povećanje cijena faktički prebacuje dio troškova prevazilaženja krize na tržištu goriva na potrošače. Poskupljenje dizelskog goriva dodatno će povećati troškove teretnog transporta i poljoprivredne proizvodnje, stvarajući dodatni pritisak na cijene roba široke potrošnje. Posljedice rata tako sve izraženije utiču na životni standard ruskih građana: država nastoji očuvati profitabilnost strateški važnih kompanija, istovremeno pojačavajući inflatorni pritisak na domaćinstva.
Ruska metalurgija: kašnjenje plata i produbljivanje krize
Ruska metalurška industrija suočava se s pogoršanjem finansijskog položaja preduzeća, što prati kašnjenje isplata plata, smanjenje bonusa i umanjenje osnovnih primanja zaposlenih. Sankcijska ograničenja, slaba domaća potražnja i visoki troškovi kreditiranja dodatno pogoršavaju stanje u sektoru koji i dalje zavisi od kretanja na domaćem tržištu i mogućnosti izvoza.
Prema medijskim izvještajima, radnici Čeljabinskog metalurškog kombinata, koji posluje u sastavu grupe „Mečel“, žale se na sistematsko kašnjenje isplata plata, naknada za bolovanje i godišnjih odmora. Dio zaposlenih još uvijek nije primio plate za septembar. Nakon brojnih pritužbi, inspekcija rada pokrenula je kontrolu poslovanja preduzeća. Slični problemi pojavili su se i u drugoj kompaniji iz ove grupacije – „Mečel-Materijali“.
U fabrici „SMK-Kulebaki“ u Nižnjenovgorodskoj oblasti rukovodstvo je priznalo dugovanja prema zaposlenima u iznosu većem od 82 miliona rubalja. Radnici također prijavljuju smanjenje osnovnih plata za više od polovine. Kašnjenja isplata evidentirana su i u metalurškim preduzećima na dijelu Donbasa koji je okupirala Rusija.
Problemi s isplatama odražavaju širi pad industrijske aktivnosti u ovom sektoru. Prema dostupnim podacima, domaća potrošnja metalnih proizvoda smanjena je tokom 2025. godine za približno 14%, dok je obim proizvodnje pao na najniži nivo u posljednjih 15 godina. U prvoj polovini 2026. godine grupa „Mečel“ zabilježila je gubitak od 41,5 milijardi rubalja, dok je neto dobit kompanije „Severstal“ u prvih devet mjeseci smanjena za 61%.
Kombinacija slabe potražnje, skupih kredita i izvoznih ograničenja povećava rizik od daljnjeg restrukturiranja dugova i stečajeva. Za preduzeća to znači potrebu za smanjenjem troškova, a za zaposlene povećan rizik od gubitka prihoda i pogoršanja uslova rada. U širem kontekstu, problemi metalurške industrije pokazuju da ratni izdaci i strukturne neravnoteže ruske ekonomije sve snažnije pogađaju civilne privredne sektore.
Moskva se suočava s rastom budžetskog deficita
Čak se i Moskva, koja ima jednu od najjačih poreskih baza među ruskim regijama, suočava s povećanjem budžetskog deficita. Gradonačelnik ruske prijestonice Sergej Sobjanjin podnio je Moskovskoj gradskoj dumi prijedlog budžeta za 2027. godinu i planski period 2028–2029. godine. Dokument predviđa produbljivanje jaza između gradskih prihoda i rashoda.
Prema prijedlogu, budžetski deficit Moskve na kraju 2026. godine procjenjuje se na 448 milijardi rubalja, dok bi 2027. godine mogao porasti na 651 milijardu rubalja. Istovremeno, gradske vlasti planiraju smanjenje rashoda u osam od ukupno trinaest gradskih programa. Ograničenja će obuhvatiti obrazovanje, razvoj urbanog prostora, saobraćaj, kulturu, turizam, sport, urbanističku politiku i druge oblasti.
Više od 90% prihoda budžeta ruske prijestonice ostvaruje se iz poreskih prihoda. Prema prijedlogu, oni bi 2027. godine trebali iznositi 5.380,5 milijardi rubalja, što je za 22,5 milijardi manje nego 2026. godine. U takvim okolnostima, rast deficita znači povećanu zavisnost grada od zaduživanja i veće buduće troškove servisiranja duga.
Budžetska situacija u Moskvi značajna je i izvan okvira same prijestonice. Smanjenje prihoda i potreba za preispitivanjem rashoda ukazuju na sve izraženija finansijska ograničenja čak i u najbogatijim ruskim regijama. Ukoliko se ovaj trend nastavi, gradske vlasti imat će sve manje mogućnosti da istovremeno finansiraju infrastrukturne projekte, socijalne programe i druge budžetske obaveze bez dodatnog povećanja zaduženosti.
Inflacija ograničava ublažavanje monetarne politike
Ubrzavanje inflacije primorava Centralnu banku Ruske Federacije da zadrži restriktivne monetarne uslove, ograničavajući mogućnosti povratka jeftinijem kreditiranju. Predsjednica Banke Rusije Elvira Nabiulina objavila je 23. oktobra da referentna kamatna stopa ostaje na nivou od 14% godišnje. To je druga uzastopna odluka o zadržavanju kamatne stope na nepromijenjenom nivou, nakon septembarske pauze kojom je prekinut ciklus njenog smanjivanja, započet u junu 2025. godine.
Glavni razlozi za takvu odluku jesu ubrzavanje rasta cijena i i dalje visoka inflatorna očekivanja stanovništva i privrede. Prema navedenim prognozama, inflacija bi na kraju 2026. godine mogla iznositi 7,6%, što je gotovo dvostruko više od ciljanih 4% koje je postavila centralna banka.
Jedan od ključnih faktora inflatornog pritiska predstavljaju ograničenja na strani ponude, uključujući privremeno stavljanje van funkcije dijela kapaciteta za preradu nafte i logističke infrastrukture. Prema dostupnim podacima, u trećem kvartalu 2026. godine tekuća inflacija, prilagođena sezonskim faktorima, ubrzala je na 8%, u poređenju sa 4,8% u drugom kvartalu, dok je bazna inflacija dostigla 6,2%. Prognoza godišnje inflacije povećana je na 7,1–7,6%, u odnosu na prethodno predviđeni raspon od 6–7%.
Dodatni otežavajući faktor predstavljaju inflatorna očekivanja stanovništva, koja su u augustu iznosila 13,7%. Takav nivo povećava rizik da će potrošači i preduzeća nastaviti uračunavati očekivana poskupljenja u svoje odluke o formiranju cijena, nabavkama i platama.
Istovremeno, kreditna aktivnost privrede i domaćinstava ostaje visoka. U augustu je kreditni portfolio pravnih lica porastao za 1,3%, dok je prognoza godišnjeg rasta kreditiranja preduzeća povećana na 9–12%. U septembru je obim odobrenih gotovinskih kredita dostigao 471,9 milijardi rubalja, što je za 50% više nego u istom periodu 2025. godine. Kombinacija velike potražnje za kreditima i inflatornih pritisaka otežava zadatak centralne banke da obuzda rast cijena bez pretjeranog usporavanja privredne aktivnosti.
Dodatne rizike stvara i budžetska politika. Prema procjenama analitičara, deficit federalnog budžeta na kraju godine mogao bi iznositi 6,8–7,2 biliona rubalja, odnosno 3–3,1% BDP-a. Regionalni budžeti, izuzev moskovske regije, već su evidentirali zajednički deficit od 26 milijardi rubalja. Potreba za finansiranjem velikih državnih rashoda, istovremeno s nastojanjima da se obuzda inflacija, dodatno sužava prostor za ublažavanje monetarne politike.
Ažurirana prognoza Centralne banke predviđa prosječnu referentnu kamatnu stopu od 14,6% u 2026. godini i 12,5–13,5% u 2027. godini. Povratak inflacije na ciljanih 4% očekuje se tek tokom 2027. godine. Istovremeno, prognozirani rast BDP-a ostaje umjeren: 0,5–1% u 2026. i 1–2% u 2027. godini.
Na taj način, ruska ekonomija rizikuje da duže vrijeme ostane u uslovima skupog kreditiranja i ograničenih mogućnosti za investicijski rast. Visoke kamatne stope otežavat će finansiranje preduzeća, usporavati modernizaciju proizvodnje i povećavati opterećenje kompanija s velikim dugovima. Relativno povoljniji položaj imat će privredni subjekti koji budu mogli računati na budžetsko finansiranje ili se prilagoditi visokoj cijeni kapitala.
Posmatrani zajedno, problemi na tržištu goriva, pad metalurške industrije, rast budžetskog deficita u regijama i postojani inflatorni pritisci ukazuju na produbljivanje strukturnih ograničenja ruske ekonomije. Rat protiv Ukrajine ne samo da povećava direktne državne rashode već i produbljuje ekonomske neravnoteže, čije se posljedice sve češće prebacuju na stanovništvo i civilni sektor privrede.