Moskovska propaganda prije početka agresivnog vojnog napada RF na neku zemlju uvijek je radila pomutnju u svijesti svojih građana koristeći medije da bi ovaj osvajački rat ili agresija bili primljeni objeručke kod Rusa kao neophodnost, izbjegavanje nekog većeg zla ako ruska vojska ne napadne svoju žrtvu u susjedstvu. Kremlj je uvijek tako stvarao pseudo sliku da neko prijeti samoj biti egzistenciji Rusiji kao države i vojna operacija predstavlja se ne kao zločin prema susjednom narodu, nego kao neko blago, koje ga uzvisi i pomoći će u daljem razvoju.
Za Kremlj je vrlo uobičajeno da rat nazove borbom za mir, sistemska ubijanja civila kao slučajne kolateralne žrtve, masakre mirnog stanovništva kao masovna samoubistva ili stvaranje lažnih slika zapadnim filmašima sa ciljem kompromitacije hrabrih ruskih vojnika. Sve ove laži Moskovska propaganda koristila i nastavlja koristiti u informisanju svog stanovništva, a u stvari dezinformiranju sa ciljem stvaranja krive slike svih ovih strahota i Zločina koje napravila ruska Vandalska vojska u Ukrajini. Moskovska propaganda ima svoju tradiciju dezinformiranja građana još od doba Sovjetskog Saveza. U SSSR-u nije bilo slobode riječi ili govora, a kamoli medija. Čitavu strukturu funkcionisanja svih medijskih resursa kontrolisala je komunistička partija i Zloglasni KGB. Tako da nije bilo nikakve šanse da sovjetski čovjek može dobiti informaciju koja se kosi sa oficielnom politikom. U samoj komunističkoj stranci bila je ogromna količina ljudi zaduženih islkjučivo za sovjetsku agitaciju i boljševičku propagandu. U svakom preduzeću, kolhozu, srednjoj školi, gimnaziji ili univerzitetu uvijek je bio zamjenik direktora zadužen za ideološka pitanja. Niko nije mogao nešto reći o stanju u zemlji, a da to ne primjeti zamjenik direktora ili sekretar ogranka komunističke stranke.
Što se tiče neoficielnih i privatnih razgovora radnika, službenika ili nastavnika, tu je sve kontroliralo KGB koji imao agenturu i doušnike u svim slojevima društvenih odnosa i čak privatnog života. Pod kontrolom su bili obični ljudi, svi funkcioneri, crkva i posebno medije preko kojih se formiralo građansko mnijenje sovjetsko-boljševičkog obrasca. SSSR je funkcionisao kao država potpuno zatvorenog tipa. Sovjetski čovjek nije mogao slobodno putovati negdje vani. Čak i unutar zemlji bilo je mjesta zabranjenih za posjetu. Uglavnom to su gradovi gdje se proizvodilo najnovije naoružanje ili se koristile moderne tehologije i nauka opet u vojne svrhe.
Do 1961. godine seljaci čak nisu imali pravo na posjedovanje ličnih karata da ne bi mogli otputovati od mjesta svog stalnog boravka. U to doba SSSR ideološki se borio sa cijelim svijetom kapitalizma i zbog zatvorenosti zemlje kao i agresivne propagande dosta dugo se branio od prevage demokracije i građanskih sloboda koji je proglasio kao izum trulog zapadnog društva.
Ustvari, sadašnja Moskovska propaganda nije se daleko odmakla od sovjetskih klišea, makar modernizirala svoj aparat informacijskog nasilja i prilagodila savremenoj dobi funkcionisanja informacijskog društva. Ako u sovjetsko doba još relativno slabog protoka informacija na međunarodnom polju sovjetska televizija, radio, štampa mogli su jednostavno skraćivati informiranost sovjetskih ljudi da ne bi to zbunjivalo njihov svjetonazor, sada je to gotovo nemoguće i Moskva je pronašla jednostavnu formulu kako i dalje diktirati svojim građanima način shvaćanja novih informacija.
Tako ruske informacijske agencije i televizijske stanice sada ne blokiraju informacije iz svijeta, ali uvijek daju svoj komentar za zbivanja. Ako je ruski vojnik ubio ukrajinskog civila, onda je to bio okršaj sa nacistom, ako ruska artiljerija srušila nekoliko višespratnica u ukrajinskom gradu, onda su to uradili domaći nacionalisti, ako je bio masakr u Buči, onda je to montaža britanske(čak i ja ne mogu pretpostaviti zašto baš britanske, ne francuske ili američke) televizije. Ako se ukrajinska vojska drži u borbama za Mariupolj, onda je to Kijev pod strahom smrti zabranio predaju i tako dalje. I tu se stvarno treba svakodnevno boriti s ovima lažima, konstrukcijama, izmišljotinama. To nije lako, ali ipak postoji samo jedna istina pri tome da laž može imati i sto obraza. Nije čudo da je sada Kremlj odlučio kao i u sovjetsko doba poslati na svako preduzeće, univerzitet, državne ustanove svoje političke komesare koji bi kontrolirali kako domaće društvo prihvata informacije o ruskom ratu u Ukrajini koji je dobio naziv specijalne vojne operacije.
Moskva misli da ako nazove rat vojnom operacijom, onda neće plaćati reparacije, odgovarati za ratne Zločine, a najbitnije da u očima svog naroda ne bude kao zemlja agresor. Tako da poslije završetka ovog krvavog i teškog rata međunarodna zajednica mora ne samo suditi ratne Zločince iz Kremaljskog političkog vrha, nego i uraditi detoksikaciju čitavog ruskog društva koje ima otrovan društven organizam tokom zadnjih dvadeset godina. Rusija bez realizacije plana dePutinizaciji opet će ostati opasna zemlja za čitavu međunarodnu zajednicu zbog svoje agresivnosti i društvene pomutnje.
Danas je godišnjica Černobiljske katastrofe. U aprilu 1986. godine sovjetska propaganda jednostavno šutila o katastrofi planetarnog karaktera. Ako ne bi digla uzbunu Švedska koja je na hiljade kilometra od Černobilja, Kremlj dugo ne bi obavještavao građane SSSR-a o nuklearnoj opasnosti. Tada sloboda medija u Švedskoj pobijedila sovjetsku propagandu koja je konačno propala za par godina kad su bili otvorene sovjetske granice i svaki sovjetski putujući vani građanin uvjerio se u kako siromašnoj zemlji on živi. Prije mjesec dana Černobilj je bio pod opasnom ruskom okupacijom. Ruska vojska čak do kraja nije razumjela šta ona radi na nulkearci i kako je opasno kršiti propise rada osoblja. Najpametnije što su ruski vojnici napravili – počeli kopati rovove pored Černobilja u potpuno zagađenom mijestu. Izgleda svi oni će umrijeti od visoke doze nevidljivog za ljudsko oko zračenja. Tako i Moskovska propaganda nevidljivo zrači tijelo ruskog društva koje od ovih posljedica će isto umirati ali u duhovnim mukama. Ipak ignorisanje masovnih ubistava ruskim vojnicima pripadnika ukrajinskog naroda će dugo biti stravičan prizor zabluda cijele nacije.