U doba raspada Sovjetskog Saveza Ukrajina je imala toliko oružja, koje je moglo uništiti više od pola zemaljske kugle. Kijev je imao treći nuklearni potencijal u svijetu. Osim nuklearnog naoružanja zemlja je imala ogromnu količinu konvencionalnog oružja. Sve je to ukrajinska država skratila i ostavila sebi za minimalne potrebe da bi u svijetu širila prijedlog sveopštog ograničenja svih vrsta naoružanja. Zbog odustajanja Ukrajine od nuklearnog oružja koje je bilo usmjereno na zemlji članice NATO-a, a također puno običnog naoružanja, Alijansa za ovih trideset godina uštedila je nevjerojatni trilion dolara. Umjesto naplate Ukrajina je samo zamolila za garancije svojih granica i kako izgleda nije njih dobila. Rusija kao zemlja garant ukrajinske teritorijalne cjelovitosti, država kud je bio premješten iz Ukrajine treći u svijetu nuklearni potencijal, a također strateške bombardere, velika količina balističkih i krstareći projektila podlo je napala Kijev i narušila sve međunarodne i bilateralne obaveze. Ukrajinu podržavaju zemlje Zapada, ali ova podrška oružjem mora biti puno jača i ne samo kao odgovor na rusku opasnost za čitav demokratski svijet, ali i u odnosu na štednju zemljama NATO-a ogromnih novaca – najmanje trilion dolara.
Moramo razumjeti koliko oružja i vojske imala je Ukrajina prije trideset godina. Na teritoriji Ukrajine bazirali se tri kombinirane armije, dvije tenkovske armije, četiri armije avijacije, jedna armija protiv zračne odbrane (devet brigada protiv zračne odbrane), 43. armija strateških nuklearnih snaga, jedan kombinirani korpus, Crnomorska flota sa 850 brodova različite tonaže i vojne namjene, dva središta sistema uređivanja za nuklearni napad i druge manje vojne jedinice. Na teritoriji Ukrajine je bilo tri vojnih područja sa centrovima u Kijevu, Lavovu i Odesi. Vojska brojila preko 800 hiljada vojnika, više od devet hiljada tenkova, tri hiljade oklopnih vozila i tri hiljade letjelica iz kojih 1090 borbeni avioni – SU-27, MIG-29, jurišnike SU-25, bombarderi SU-24M, 25 strateških bombardera TU-95 MC i 19 strateških bombardera TU-160, dvjesto bombardera TU-22, izviđači SU-24 MP, vojno-transportna avijacija, 900 helikoptera – udarni MI-24, mnogo ciljani MI-8. Strateški bombarder TU-160, koji mogao letjeti nadzvučno i mogao je nositi dvanaest projektila X-55, svaki imao po dvjesto kilograma nuklearnog naboja sa radijusom djelovanja šest hiljada kilometara.
Nuklearnom komponentom bila je 43. raketna armija, koja je imala šest divizija. Oni su imali na naoružanju 130 raketa PC-18, koje zovu SS-19, 46 raketa PC-22, koje zovu SS-24. Prvi tip raketa nosio po šest bojnih glava, zajedno sedamsto osamdeset, a drugi nosio po deset bojnih glava, zajedno četiristo šezdeset. Svega je bilo hiljadu dvjesto četrdeset bojnih glava sa strateškim nabojima i još trideset dvije bojne glave običnog djelovanja. Osim toga Ukrajina je imala 2.883 jedinice taktičkog nuklearnog naoružanja iz kojih operativno-taktički raketni kompleksi P-300, koji su djelovali na dužinu tristo kilometara i nekoliko taktičkih kompleksa na dužinu 70-120 kilometara. Oni su isto mogli nositi nuklearni naboj male i srednje snage.
Jasno da ako bi Ukrajina ostavila ne sve ovo, nego samo neku manju količinu nuklearnog makar taktičkog oružja za sebe situacija ne bi bila ni blizu trenutne. A tako je Zapad uštedio jedan trilion dolara, Rusija preuzela čitavo ukrajinsko nuklearno naoružanje uz blagoslov Washingtona, Brisela, Londona i Pariza. Svi zadovoljni samo Ukrajina plaća ogromne račune. Čak najpotrebnije naoružanje Ukrajina traži mjesecima.
Politika sveopćeg nuklearnog razoružanja pretrpjela je krah. Nitko više nikad neće se odreći svog oružja. Ako svijet ne može zaustaviti ruskog agresora, onda počinje nova era zloupotrebe snagom u međudržavnim odnosima i rezultirat će konstantnim osvajačkim ratovima. Sve što je čovječanstvo postiglo 1945. godine poslije završetka Drugog svjetskog rata sada ide prahom. Moskva se ne boji ostati sama. Tu pored je Kina koja se izgleda sprema povući svoje poteze na Dalekom Istoku, ako Rusija to može u Evropi. Na ratu u Ukrajini zarađuje Indija, koja uz Kinu kupuje jeftino rusku naftu, Ujedinjeni Arapski Emirati koji udomili ruski biznis, čak članica NATO-a Turska, koja nije htjela preuzeti ruski teretni brod koji ukrao ukrajinske žitarice iz privremeno okupiranog ukrajinskog Berdjanska i doplovio je u tursku luku da proda to na crno. Na ovu odluku utjecali su ruski biznis i turisti koji donose Ankari dobar profit.
Početkom devedesetih godina prošlog vijeka Ukrajina je ponudila svijetu novu viziju nuklearnog i konvencionalnog razoružanja. Svijet, a tačnije niz vodećih zemalja to ispočetka prihvatili trljajući ruke, ali su dali garancije ukrajinske teritorijalne cjelovitosti koje ne žele sada ispunjavati. Sada neke zemlje djeluju egoistički, kao da oni najviše stradaju od ruske agresije, a ne po lakat u krvi Ukrajina. Izjave iz Kremlja prijete svima ko se usudi usprotiviti moskovskoj krađi tuđih teritorija, ali strah ili ravnodušnost koštat će na kraju sviju puno više nego snažna zaštita postojećih principa.