Kontraofanziva ukrajinske vojske je na jugu Ukrajine, a tačnije na desnoj obali Dnjepra gdje se nalazi grupacija od 20 hiljada ruskih vojnika, koji sada imaju vrlo otežanu komunikaciju sa svojim vođem okupatorskih snaga sa lijeve strane velike ukrajinske rijeke. Kako su govorili naši ljudi još od davnina, a to je ponovio i naš poznati sunarodnjak i pisac Nikola Gogolj – ne može svaka ptica letjeti čak do sredine Dnjepra. Ukrajinac Gogolj morao je u to doba pisati na ruskom jeziku zbog zabrane vlade u carskom Peterburgu publiciranja bilo kojih radova na ukrajinskom jeziku. To je sve trajalo do 1905. godine kada je Prva buržoazijska revolucija u Rusiji 1905-1907. godine zamalo nije srušila monarhiju Romanovih i tada je šovinistički Peterburg morao opet dozvoliti korištenje ukrajinskog jezika poslije uvedene zabrane u 19. vijeku.
Glavna tačka ukrajinskog vojnog napada je grad Herson. Mostovi preko Dnjepra sada su na meti ukrajinske artiljerije i onesposobljene su za prolaz teškog naoružanja. Tako pješački ruski vojnici mogu izaći, ali bez tenkova, oklopnih vozila i teretnih vozila. Ruska vojska je pokušala napraviti pontonski prijelaz, ali i on je bio srušen preciznom ukrajinskom vatrom. Čekamo da li će se ruski okupatori usuditi da se bore do svog istrebljenja ili će se povući. Još neke rezerve je dovukao ruski Generalni štab do obale Dnjepra, ali ne može prebaciti na drugu stranu teško naoružanje. Polako mora nastati nestašica granata i streljiva, što će opet prelomiti na stanju linije bojišnice. Rusi pokušavaju odvući ukrajinske snage napadima na liniji borbi na Donbasu, ali zasad nemaju nikakvog uspjeha.
Eventualno oslobađanje Hersona odmah stavlja na kartu produžetak ukrajinske ofanzive u južnom pravcu, a to znači da metom postaje Krimski poluotok. Krim historijski uvijek je bio vezan za Dnjepar. Ako u 12.-7. vijeku prije Krista nomadska plemena Kimerijaca vladali jugom sadašnje Ukrajine, onda naravno oni su bili prisutni i na Krimu. Od 7. vijeka prije Krista njih su smijenili nomadska plemena Skita i opet jug regije Dnjepra bio je povezan sa Krimom u jednoj državnoj zajednici. Poslije dolaska nomada Sarmata u 2. vijeku prije Krista bila je gotovo ista situacija. U 3. vijeku naše ere u Krim su upali germanska plemena Gota koji su vladali istovremeno i jugom sadašnje Ukrajine. Njih su smijenili nomadi Guni iz ravnica Azije, poslije redoslijedom dolazili su iz istoka Avari, Bugari, Hazari, Polovci i teritorij Krima uvijek je bio u jednoj zajednici sa jugom Ukrajine radi boljeg upravnog, trgovačkog i vojnog komuniciranja. Prva (od 482 godine) i Druga (od 882. godine) Kijevske države također su bile dobro povezani sa Krimskim poluotokom. Na Krimu je primio učenje Krista Veliki Kijevski knez Volodimir (988. godine), koji je odmah pokrstio čitavu zemlju Kijevsku Rus. Kijevski knez također je odmah osnovao malu kneževinu Tmutarakanj koja je kontrolirala istočni Krim i strateški prolaz brodova iz Crnog u Azovsko more.
Ruska Federacija počela je rat protiv Ukrajine upadom na Krimski poluotok 20. februara 2014. godine. Da bismo mi stavili debelu tačku na ruskoj agresiji na Ukrajinu, koja je imala za dalji cilj porobljavanje najmanje još 13 nezavisnih država, moramo vratiti Krim njegovom istinskom vlasniku – Ukrajinskoj državi. Sada svaka avionska i morska luka Krima postaju metom za onesposobljivanje ruske okupatorske vojske. Nas interesuju ne samo mostovi preko Dnjepra. Mora biti isto onesposobljen nezakonito izgrađeni Krimski most. Moskva mora osjetiti da tuđi prigrabljeni teritorij mora biti vraćen Kijevu. Kremlj je smislio ideologiju ruskog fašizma – rusizam kao pokriće za pljačku ukrajinskih prirodnih resursa. Samo u vrijeme obnovljene nezavisne Ukrajinske države od 1991. godine i do početka 2014. godine Kijev je uložio u razvoj Krima više od 100 milijardi dolara. Ako mislite da Kremlj gura ideju ruskog svijeta samo iz razloga humanitarnog povezivanja sa Rusima van Ruske Federacije, onda ste prevareni. Prije 2014. godine stručnjaci su pronašli ogromne naslage plina oko Krimskog poluotoka (na morskom dnu) i Donbasu. I evo vama kako igrom slučaja pljačkaška ruska vojska odmah tu. Jedan od glavnih motiva ruskog napada je primitivna krađa ukrajinskih prirodnih resursa. Ako bi Ukrajina uspjela iskoristiti nova nalazišta plina u Krimu i Donbasu, ona bi zaradila ogromne novce, bila bi slobodna od neophodnosti kupovanja ruskog plina i još sa mogućnošću eksportovanja vani. Na takav način Kijev bi postao potpuno nezavisni ekonomski i energentski igrač kojem saradnja sa Rusijom nema nikakvog posebnog političkog i gospodarskog smisla. Rusija sa svojim plinom i naftom postala bi apsolutno nebitna za Ukrajinu, onda realizacija političkog pravca na integraciju sa Evropom postala bi bezalternativna za ukrajinske građane. Tada je Kremlj brzo smislio i pripremio invaziju na Krim i Donbas da bi prigrabio eventualno ogromna nalazišta plina i druge ogromne ukrajinske resurse. Sada je još zamahnuo i na regiju Harkiv, koja je isto bogata plinom. Malo se ko sada sječa, ali od 1950. i do 1972. godine Moskva i čitavi evropski dio Ruske Federacije dobivao je plin isključivo iz Ukrajine – regija Harkiv, Poltava i djelimično Sumi. Tako pravac ruskog vojnog napada na istok Ukrajine imao je također za cilj okupaciju ovih teritorija da bi opet počeli sa novim tehnologijama dobivanja ogromnih opsega plina.
Ukrajinski Krim mora biti oduzet od ruskih okupatora, koji su ga pretvorili u ogromnu vojnu bazu. Zato poluotok mora biti demilitariziran. Gospodstvo ruske ideologije fašizma – rusizma mora biti pometeno, a to znači da mora biti sprovedena denacifikacija. Svi pridošli 600 hiljada ruskih građana moraju biti vraćeni svojim kućama na Uralu i Sibiru odakle su uglavnom bili dovezeni. Krimski most, napravljen bez ikakvih ekoloških i građevinskih međunarodnih i ukrajinskih ekspertiza, postavši prijetnja za ekologiju Crnog i Azovskog mora, mora biti demontiran. Sve to samo po sebi neće se desiti ako ukrajinska vojska uz pomoć zapadnih saveznika ne prinudi rusku stranu da se povuče sa nezakonito okupiranog teritorija poluotoka. Oslobađanje Hersona bit će prvi korak u ovom pravcu.