“Sto je dana od početka vojnog napada ruske vojske na Ukrajinu, bombardiranja svih velikih ukrajinskih gradova raketnim sistemima, drskog planiranja zauzimanja glavnog grada prolaskom okupatorske vojske preko teritorija Bjelorusije i realne namjere da se likvidira sve političko rukovodstvo ukrajinske države. Polako se svijet navikava na ruska ubistva u Ukrajini i na ratne borbe.
Dužina bojišnice je oko hiljadu kilometra, ali Ukrajinci čvrsto drže ovu liniju koja razdvaja civilizirani svijet od moskovskih neandertalaca u teškim borbama sa velesilom koja je druga po snazi. U borbama za Kijev, Vladimir Putin poslao je odanu vojsku čečenskog vođe Kadirova da ona zastraši ukrajinske vojnike, ali dobili su rezultat: ubijen je njihov zapovjednik, čečenski general Magomed Tušajev i spaljena je njihova vojna kolona u Buči. Ovi su primitivci stavili na Instagramu i Facebooku materijale kako oni u šumama u okolici Kijeva svugdje traže nacionalistu i fašistu Stjepana Banderu.
Da razjasnim: Stjepan Bandera kao lider ukrajinskog nacionalističkog i patriotskog pokreta, koji se borio za obnovljenu ukrajinsku državu, bio je ubijen od strane agenta KGB-a još 1956. godine u njemačkom Minhenu, gdje se nalazio u političkoj emigraciji. Bandera je počeo borbu za obnavljanje stvaranja Ukrajinske države još krajem dvadesetih godina prošlog vijeka na terenima zapadne Ukrajine, koja je tada bila pod Poljskom prema Mirovnom sporazumu u Rigi iz 1921. godine između Varšave i boljševičke Moskve o podjeli Ukrajine na dva dijela tokom okupacije, kad su centralni i istočni dio zemlje proglasili sovjetsku vlast i postali članicom Sovjetskog Saveza, dok je zapadni pripojen poljskoj državi.
Početkom Drugog svjetskog rata i okupacije Poljske, ukrajinski nacionalisti povezali su se sa Berlinom, smatrajući naciste čak manjim zlom od boljševika, koji su na sovjetskom dijelu Ukrajine glađu ubili 1932–1933. godine sedam miliona ljudi i još jedan milion tokom tridesetih godina je bio pod represijom Kremlja, kao politički protivnik i neprijatelj sovjetskog naroda. Kad je Hitler napao SSSR, Stjepan Bandera vidi priliku da uz pomoć njemačke vojske oslobodi Ukrajinu od boljševika i da opet uspostavi ukrajinsku državnost, koja bi podupirala Berlin u ratu sa crvenom Moskvom.
U principu, njemačka vojno-obavještajna služba ABVER obećala je ukrajinskim nacionalistima potporu u stvaranju Ukrajinske države. Takvi su se primjeri mogli vidjeti kod okupiranih nacista u Hrvatskoj i Slovačkoj. Ukrajinski nacionalisti formirali su dva bataljona u sastavu Wermachta, koji bi kasnije trebali sačiniti vojsku obnovljene države. Krajem juna 1941. godine, Wermacht zauzima ukrajinski Lavov i Bandera smatra prikladnim da otvoreno proglasi stvaranje obnovljene Ukrajinske države. Ali tada se politički vrh u Berlinu predomislio, smatrajući da je važnije za interese Trećeg Rajha da direktno upravljaju Ukrajinom i koriste njezine resurse.
Shvativši promjenu u stavovima Hitlera koji se tiču ukrajinske državnosti, nacionalisti na čelu sa Banderom, uz pomoć svojih vojnih formacija, organiziraju u Lavovu ogromni miting gdje ipak, u prisustvu njemačke administracije, proglašavaju obnovljenu ukrajinsku državnost. Nijemci su bili bijesni i zatražili su hitno da se odreknu političke proklamacije te su počeli prijetiti vojnim sudom. Ali ukrajinske su patriote to odbile i ostali su pri svom. Tada nacisti hapse Stjepana Banderu i politički vrh nacionalista i zatvaraju ih u koncentracione logore. Ali sljedbenici ideje obnovljene ukrajinske državnosti to ne prihvataju te započinju prvo političku, a kasnije vojnu borbu sa Trećim Rajhom.
Kad je 1944. godine Crvena armija opet napala zapadnu Ukrajinu, koja je potisnula Wermacht s ovih prostora, tada nacionalisti produžavaju borbu s novom boljševičkom administracijom. Ova je borba trajala do kraja pedesetih godina prošlog vijeka. Takvo protivljenje kremaljskom režimu tako je uplašilo Moskvu da ona do ovog trenutka Stjepana Banderu smatra najvećim neprijateljem ruskog svijeta. U ideologiji rusizma, on se smatra pomagačem nacista, iako su Stjepan Bandera i njegovo političko okruženje bili u njemačkim koncentracionim logorima od 1941. do 1945. godine.
Interesantno je da je ideolog ukrajinskog integralnog nacionalizma bio, Rus po porijeklu, Dmitrij Doncov, koji je završio Pravni fakultet u Peterburgu, ali porijeklom je bio sa juga Ukrajine, iz grada Melitopolj. On je smatrao da najveću opasnost za novu ukrajinsku državnost predstavlja ruski šovinizam, a njemu se može suprotstaviti samo ukrajinska nacionalna ideja. Na ruskoj televiziji svaki dan govore o pristašama Stjepana Bandere u Ukrajini kao sveopćoj opasnosti za Moskvu i, ne znam zašto, za ukrajinski narod. Tako su pismenije ubice, kadirovci, shvatili da u Ukrajini aktivno djeluje Stjepan Bandera i odlučili su ga uhapsiti, ali su to uradili na takav komičan način i još jednom ga proslavili.”