“Ulazimo u drugu stotinu dana rata. 2014. godine neko je nazvao ruski pokušaj aneksije na Krim i privremenu okupaciju ukrajinskog Donbasa konfliktom u Ukrajini, a ne rusko oduzimanje dijela ukrajinskog teritorija. Sada se opet više koristi naziv rat u Ukrajini, umjesto potenciranja termina ruska agresija na nezavisnu susjednu državu. Tako da u mnogim zemljama Afrike i Azije obični ljudi uopće ne razumiju suštinu ovog rata. Čak se i u nazivu mora kriti upotreba pravilne, odgovarajuće riječi koja bi prikazivala zašto je počeo ovaj krvavi rat i ko je glavni krivac zbog početka najveće vojne agresije poslije 1945. godine.
Sada mnogo vojnih analitičara daju svoje ocjene u vezi sa razvojem situacije na ratištima u Ukrajini. Kao na šahovnici, gledaju operativne i taktičke poteze vojske; oni su hladne glave… smatraju bojišnicu šahovnicom i daju svoje primjedbe i prognoze, kao da je riječ o nekoj sportskoj utakmici. Kod njih nema emocija. Samo na takmičenjima dolaze protivnici koji se moraju takmičiti po pravilima, imaju unaprijed naznačene pauze i arbitra. Rusija je prekršila sva pravila ratovanja: bezočno ubija civile, siluje žene i djecu, uništava cijele grade, ruši infrastrukturu, krade sve živo što je pri ruci…
Izgledajući kao pametnjakovići, neki vojni stručnjaci sugeriršu ukrajinskom predsjedniku da mora sjesti i pregovarati sa ruskom stranom o miru i dati Rusiji dio svojih teritorija. Potom gledaš ovog komentatora i samo se diviš takvom ponašanju. Da li si zaboravio da je tvoja zemlja izgubila gotovo trećinu svojih teritorija i kako ih je bilo teško vratiti… Nemojte prikrivati sadašnju moskovsku tezu o miru, pod krinkom da su to razmišljanja nekih američkih oficira i generala.
Mi znamo za kremaljski lobi u SAD, koji predvodi bivši američki sekretar Henry Kissinger. Njega su prije nekoliko dana saslušali na Međunarodnom summitu u švicarskom Davosu i ispratili ga u političku penziju, iako ima već 95 godina i iako je službovao prije pedeset. Ali neko brine o sačuvanju obraza Vladimira Putina pri izlasku iz ovog krvavog rata. Nemojte preporučivati Ukrajini pregovore s Kremljem zarad mira, uz uvjet da ustupi svoje teritorije, da Moskva ne bi bila nervozna nakon rezultata sa bojišta. Niko od nas ne može vjerovati da je tako iskusni diplomata od skoro sto godina zaboravio osnovne principe na kojima se baziraju međunarodni odnosu poslije Drugog svjetskog rata.
Možda bi neko pomislio da je moguće da je Henry Kissinger zbog svojih godina to jednostavno zaboravio, ali nije tako. Pojavio se na summitu u Davosu sa svojim mlađim sljedbenicima koji su otvoreno govorila da Rusiju treba nahraniti ukrajinskim teritorijem. Ja bih odmah uputio prijedlog ovim američkim univerzitetskim profesorima da to i urade, ali na svoj račun. Što se tiče Kijeva, za sačuvanje Putinovog obraza možemo mu samo preporulčiti porciju botoksa, koji koristi duže od petnaest godina.
U ukrajinskoj se vojsci bori puno Čečena koji traže neovisnost svog naroda od Rusije, kao i obnavljanje svoje državnosti kao u periodu od 1991. do 2000. godine. Prvi predsjednik Republike Ičkerije, od 1991. do 1996., bivši sovjetski general Džohar Dudajev, koji je pobijedio rusku vojsku u Prvom čečenskom ratu od 1994. do 1996. godine, oštro je govorio o sveopćoj opasnosti rasta ruskog šovinizma. U tom je ratu poginulo trideset pet-četrdeset hiljada ruskih vojnika, ali i sto-sto dvadeset hiljada mirnih čečenskih stanovnika.
1996. godine predsjednik Dudajev posebno je naglasio da zaustavljanje ruske vojne mašinerije i velikodržavnog šovinizma, koji je postao opasnost za cijeli civilizirani svijet, mogu samo Ukrajinci. Po njegovom mišljenju, Ukrajinci, na prvi pogled miran narod, imaju vrlo duboku historiju državnosti i prebrodili su puno ratova, borili se sa dosta vanjskih osvajača, ali se svaki put ukrajinski narod digao i nastavio se državno razvijati.
Samo povezivanje sa Moskvom tokom nekoliko stotina godina negdje je zakočilo ovaj proces. Nakon formiranja nezavisne ukrajinske države, tadašnji čečenski predsjednik naglasio je da je samo Kijev, od svih susjednih naroda, u mogućnosti da slomi vrat ruskom šovinizmu i moskovskoj agresiji. Za kratko je vrijeme general Dudajev ubijen od strane ruskih specijalaca. Tada još uvijek nismo razumjeli riječi ovog proslavljenog čečenskog generala. Moskva je uvijek blebetala o vjekovnoj prijateljskoj povezanosti ruskog i ukrajinskog naroda. To je laž smišljena u Kremlju, koja je trebala da drži Ukrajince što duže uz njih. Ipak, došlo je vrijeme napokon… mora doći i trenutak istine.”