U februaru ove godine papa Franjo priznao je još jednu dugogodišnju dobro čuvanu tajnu Katoličke crkve – seksualno zlostavljanje časnih sestara koje provode svećenici, piše National Public Radio.
Problem je to koji se godinama stavljao pod tepih, ali u eri pokreta #MeToo izrodio se i pokret #NunsToo (“časne sestre također”) te se o seksualnom zlostavljanju nad njima govori puno više.
Vatikanski zid šutnje srušio je članak Lucette Scaraffije, urednice Women Church Worlda, podlistka vatikanske dnevne novine L'Osservatore Romano. Ova profesorica povijesti i feministica u svom tekstu nastalom na temelju stotina priča koje je čula od časnih sestara kao glavnog krivca za zlostavljanje žena i maloljetnika vidi klerikalnu kulturu svemoćnog svećenstva.
No čini se da se stvari polako mijenjaju. Od prošle jeseni organizacija International Union Superiors General, koja predstavlja ženske redove unutar Katoličke crkve, počela je poticati časne sestre da progovaraju o seksualnim zlostavljanjima u svojim redovima.
U Indiji je jedna časna sestra prijavila biskupa policiji jer ju je silovao dulje vrijeme. Trenutno je na slobodi i čeka suđenje. U Čileu Vatikan istražuje mali red časnih sestara nakon što je na nacionalnoj televiziji otkriveno da su neke članice izbačene jer su prijavile seksualno nasilje koje su nad njima provodili svećenici.
The Associated Press objavio je prošlog ljeta istraživanje o tome kako Vatikan nije kaznio zlostavljače časnih sestara u Europi, Aziji, Africi i Latinskoj Americi.
“Mislim da je pokret #MeToo itekako utjecao na činjenicu da se o zlostavljanjima časnih sestara piše u novinama i javno govori”, izjavila je Karlijn Demasure, stručnjakinja iz Belgije koja se bavi seksualnim zlostavljanjem maloljetnika i ranjivih odraslih skupina.
Silovanja časnih sestara ne događaju se samo u zemljama u razvoju
Iako ne postoje egzaktni podaci, kaže, dokazi ukazuju na to da se silovanje časnih sestara ne događa samo u zemljama u razvoju. Tvrdi kako medijska pažnja pomaže da se napokon počinje pričati o dugo čuvanoj tajni i tabuu unutar Katoličke crkve.
“Ovo je prvi put da javnost prihvaća kako odrasle žene mogu biti žrtve muškaraca. I to je vrlo važno jer je do sada društvo krivilo žrtve te je na žene gledalo kao na ‘one koje zavode'”, rekla je Demasure.
Časna sestra Bernardine Pemii iz Nigerije, koja radi kao učiteljica u Gani, nedavno je u Rimu završila tečaj o zaštiti djece i ranjivih odraslih osoba. Po povratku kući namjerava se baviti zlostavljanjem žena.
“Osnažit ću časne sestre. Želim im stvoriti prostor u kojem mogu progovoriti. Ako su se takve stvari dogodile i njima, one moraju o tome progovoriti. Zajamčit ću im da se njihovi glasovi čuju”, kaže Pemii.
A na nedavnoj konferenciji za novinare u Rimu časna sestra iz Njemačke Doris Wagner bila je među onima koji su progovorili.
Njemačka časna sestra koja je progovorila o silovanjima
Wagner, udana Reisinger, javno je progovorila o tome da je bila silovana u samostanu kad je imala 24 godine. Nakon toga ju je iskoristio još jedan svećenik, i to tijekom ispovijedi.
Kad je 2010. godine u Njemačkoj izbio skandal zbog svećenika koji su zlostavljali maloljetnike, Wagner je odlučila svoje iskustvo podijeliti s nadređenom časnom sestrom.
“Pobjesnila je”, ispričala je Wagner. Ali nadređena časna sestra nije bila ljutita na one koji su silovali Wagner.
“Doslovno je skočila na noge. Vikala je na mene. Prvo pitanje koje mi je uspjela postaviti bilo je jesam li koristila kontracepciju. I tada sam shvatila da ona jednostavno odbija razumjeti”, rekla je Wagner.
Počinitelje treba kazniti, a žrtve obeštetiti
Njen bivši ispovjednik Hermann Geissler kasnije je postao šef osoblja Kongregacije za nauk vjere, ureda u Vatikanu koji se bavi optužbama za seksualno zlostavljanje.
Nakon što je Wagner u siječnju iznijela optužbe u javnost, odstupio je s mjesta, no negirao je optužbe.
Wagner se u međuvremenu udala i postala majka te radi kao lovac na talente u jednoj njemačkoj kompaniji. Kaže kako nikad više neće raditi za Katoličku crkvu.
Wagner traži da se istraže svi slučajevi za koje Vatikan zna te da se imenuju, osude i kazne počinitelji. Također, traži kompenzaciju za žrtve, posebice časne sestre koje su zatrudnjele.
Časne sestre teško se odlučuju prijaviti silovanja koja počine svećenici
Naime, Scaraffia smatra da je časnim sestrama vrlo teško prijaviti silovanja koja su počinili svećenici jer postoji stav o tome da žena uvijek može reći “ne”.
“Ove časne sestre vjeruju da su one same krive jer su zavele svete ljude da počine grijeh. I to jer su ih tako učili”, kaže Scaraffia.
Ako zatrudne, Katolička crkva ih izbaci iz svojih redova
Osim što pate od proživljene traume, časne sestre koje pritom zatrudne budu izbačene iz reda.
“Te jadne žene prisiljene su napustiti red te živjeti same i odgajati dijete bez ikakve pomoći. Ponekad ih se prisiljava da naprave pobačaj, koji plaćaju svećenici jer one nemaju novac”, kaže Scaraffia.
“Mi smo neprimijećene, nevidljive, ignorirane”
Slično misli i sestra Catherine Aubin iz francuskog reda dominikanki koja predaje teologiju na fakultetu St. Thomas u Rimu. Ona kaže da je zlostavljanje rezultat muške dominacije u Crkvinom vodstvu.
“Vatikan je svijet muškaraca. Neki uistinu jesu ljudi od Boga. No druge je pokvarila moć. Ključ za razumijevanje ovih tajni i šutnje je zloupotreba moći”, smatra Aubin.
Govoreći o položaju žena unutar “muškog” Vatikana kaže: “Mi smo neprimijećene, nevidljive, ignorirane.”
U Africi zlostavljanje časnih sestara povezano s epidemijom AIDS-a
Inače, prvi veći izvještaj o zlostavljanju žena u Crkvi napisala je 1994. godine časna sestra Maura O'Donohue. Njen izvještaj bazirao se na slučajevima u više od 20 zemalja.
Slučajevi o kojima je pisala uglavnom su se odnosili na afričke zemlje, no bilo je i primjera iz Irske, Italije, Filipina i SAD-a.
U svom izvještaju je O'Donohue, koja je umrla 2015. godine, seksualno zlostavljanje časnih sestara u Africi povezala s epidemijom AIDS-a. Naime, smatralo se da časne sestre vjerojatno ne boluju od AIDS-a.
Izvještaj o zlostavljanjima časnih sestara iz 1994. godine završio u ladici
U izvještaju je navela i slučaj iz 1998. godine u Malaviju gdje je glavna časna sestra otpuštena jer se žalila da je 29 časnih sestara ostalo trudno s lokalnim svećenstvom.
U izvještaju je pisala i o slučaju kada je svećenik sredio časnoj sestri da pobaci. Ona je umrla tijekom pobačaja, a isti svećenik držao je govor na njenom sprovodu.
O'Donohue je o svom izvještaju obavijestila Vatikan, no on je spremljen u ladice te je objavljen tek 2001. godine u National Catholic Reporteru.