Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu kolumnu.
24. maja 2026. godine, Rusija je izvela jedan od najmasovnijih kombinovanih napada tokom čitavog perioda punog rata, nanijevši snažan udar na teritoriju Ukrajine uz upotrebu oko 600 udarnih bespilotnih letjelica, 54 krstareće rakete različitih tipova, dvije aerobalističke rakete H-47 „Kindžal“, tri hipersonične rakete „Cirkon“, trideset balističkih raketa „Iskander-M“ i jedne balističke rakete srednjeg dometa „Orešnik“. Glavni udar bio je usmjeren na Kijev, kao i na civilnu, stambenu i obrazovnu infrastrukturu u Odeskoj, Sumskoj, Poltavskoj i Kijevskoj oblasti Ukrajine.
Vladimir Putin izjavio je da je napad bio „odgovor“ na navodni ukrajinski udar na studentski dom koledža u Bjeljsku na privremeno okupiranoj teritoriji Luganske oblasti. Ruska strana ovo pitanje čak je iznijela pred Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, međutim, Ukrajina je zvanično negirala tvrdnje Moskve. Kasnije se ispostavilo da su se u spomenutom studentskom domu nalazili operateri dronova ruskog elitnog odreda bespilotnih sistema „Rubikon“. Karakteristično je da čak ni stalni predstavnik Rusije pri UN-u Vasilij Nebenzja nije uspio pružiti uvjerljive dokaze u prilog ruskoj verziji događaja. Uprkos tome, Kremlj je ovaj incident iskoristio kao povod za izvođenje najvećeg raketnog udara na Ukrajinu od početka rata, usmjerivši ga ne na lokalni vojni objekat, već na glavni grad Ukrajine i druge gradove.
Usljed napada povrijeđeno je više od devedeset civila, dok je najmanje pet osoba poginulo. Samo u Kijevu zabilježena su oštećenja na oko 300 objekata, među kojima je 150 stambenih zgrada. Uništenja su pretrpjeli Nacionalni muzej „Černobil“, objekti državnog rezervata „Drevni Kijev“, Nacionalni umjetnički muzej Ukrajine, zgrada Male opere, muzejsko-izložbeni centar „Ukrajinski dom“, Nacionalna biblioteka Ukrajine „Jaroslav Mudri“, Nacionalna filharmonija Ukrajine, kao i zgrada u kojoj se nalaze humanistički instituti Nacionalne akademije nauka Ukrajine — instituti za književnost, jezik, historiju i orijentalistiku. Pored toga, uništeni su tržni centar i pijaca. Nisu zabilježene nikakve potvrde o gađanju vojnih ciljeva o kojima je govorila ruska strana.
Presedan bez presedana — napad Rusije na civilne objekte u Ukrajini uz upotrebu rakete srednjeg dometa „Orešnik“ — izazvao je oštru reakciju evropskih lidera. U zemljama EU postupci Kremlja okarakterisani su kao nepromišljena eskalacija, teroristička taktika zastrašivanja i demonstrativno ignorisanje međunarodnog prava.
Masovno granatiranje Ukrajine 24. maja 2026. godine postalo je još jedna potvrda da Kremlj nije zainteresovan za stvarne mirovne pregovore, te da se izjave Moskve o spremnosti za dijalog koriste isključivo kao instrument za kupovinu vremena i pripremu novih napada. Sistematsko uništavanje civilne infrastrukture svjedoči o namjeri Rusije da nastavi rat iscrpljivanja i nametne Ukrajini uslove kapitulacije umjesto postizanja pravednog i trajnog mira zasnovanog na međunarodnom pravu.
Karakteristično je da je odluka o novom velikom napadu na Kijev donesena od strane Vladimira Putina praktično odmah nakon njegove posjete Pekingu. Raketni udar na civilne objekte u centru ukrajinske prijestolnice imao je otvoreno demonstrativan i haotičan karakter i nije imao nikakve vojne ciljeve. Glavni cilj napada bio je zastrašivanje stanovništva, pokušaj širenja panike i podrivanje moralno-psihološke otpornosti ukrajinskog društva. Istovremeno, ukrajinski građani i snage odbrane još jednom su pokazali visok nivo otpornosti i sposobnosti da se suprotstave ruskom teroru.
Tokom napada Rusija je već treći put upotrijebila balističku raketu srednjeg dometa tipa „Orešnik“, što predstavlja svjestan korak ka daljoj eskalaciji i pokušaj psihološkog pritiska ne samo na Ukrajinu, već i na njene zapadne partnere. Upotreba ovakvog tipa naoružanja protiv civilnih gradova može se smatrati ratnim zločinom, jer Rusija faktički testira najnovije raketne tehnologije u uvjetima stvarnog rata, koristeći ukrajinsko stanovništvo kao poligon za testiranje svog oružja.
Nesposobnost Ruske vojske da ostvari strateške uspjehe na frontu ili probije ukrajinsku odbranu sve više primorava Kremlj da prelazi na taktiku terora protiv civilnog stanovništva. Prema preliminarnim informacijama, još jedna raketa tipa „Orešnik“ mogla je pasti na privremeno okupiranoj teritoriji Donjecke oblasti, sjeverno od Donjecka, što vjerovatno ukazuje na tehnički kvar tokom leta.
Napadi na stambene četvrti Ukrajine predstavljaju i pokušaj Kremlja da stvori informacionu pozadinu radi prikrivanja značajnih gubitaka ruske vojske u ljudstvu i tehnici. Rusija sve više vodi rat ne protiv Ukrajinskih oružanih snaga, već protiv civilnog stanovništva i kritične infrastrukture. Faktički, ruska komanda prešla je na strategiju pretvaranja ukrajinskih gradova u teritorije neprikladne za život, što je direktan dokaz nesposobnosti ostvarivanja postavljenih ciljeva vojnim putem.
Ruska agresija odavno je prevazišla okvire lokalnog sukoba. Masovna granatiranja Ukrajine u blizini granica NATO-a stvaraju direktnu prijetnju bezbjednosti cijele Evrope. Ruske rakete i dronovi redovno narušavaju zračni prostor susjednih država, što nosi stalni rizik od velike vojne ili tehnogene prekogranične katastrofe.
Upotreba balističkih raketa srednjeg dometa od strane Rusije predstavlja i signal evropskim prijestonicama sa zahtjevom da odustanu od podrške Kijevu. Međutim, ukoliko agresija Kremlja ne bude zaustavljena u Ukrajini, sljedeće mete ruskog vojno-političkog pritiska mogle bi postati baltičke države — Litvanija, Latvija i Estonija — kao i Poljska i Finska. U Kremlju su više puta davane izjave o potrebi „obnavljanja historijskog prostora“ Ruske Imperije, čiji su dio do 1917. godine bile spomenute države.
Rusija ciljano uništava ekonomski i industrijski potencijal Ukrajine, sistematski napadajući ključna preduzeća, logističke čvorove, lučku infrastrukturu i transportne arterije. Cilj ove strategije jeste podrivanje ekonomske otpornosti Ukrajine, ograničavanje njenih mogućnosti da finansira odbranu i destabilizacija globalnih prehrambenih tržišta kroz ometanje ukrajinskog izvoza.
Moskva svjesno zaoštrava situaciju upravo u trenucima kada međunarodna zajednica pokušava aktivirati diplomatske mehanizme za rješavanje rata. To još jednom pokazuje da Kremlj razumije samo jezik sile. Upravo zato adekvatan odgovor međunarodne zajednice treba da bude dalje jačanje vojne podrške Ukrajini, ukidanje ograničenja za upotrebu zapadnog oružja za udare po vojnim objektima na teritoriji RF, kao i povećanje isporuka savremenih sistema protivvazdušne i protivraketne odbrane, posebno kompleksa “Patriot” i SAMP/T, kao i raketa za njih.
Kremlj dalju eskalaciju na evropskom kontinentu posmatra kao jedan od mogućih instrumenata za nametanje Zapadu novog sistema bezbjednosnih sporazuma pod sopstvenim uvjetima. To može spriječiti samo duboka vojno-politička integracija Zapada s Ukrajinom, podrška ukrajinskim odbrambenim naporima, kao i pojačavanje sankcionog pritiska na ruski vojno-industrijski kompleks s ciljem zatvaranja pristupa Kremlju zapadnim tehnologijama, mikročipovima i komponentama koje se i dalje pronalaze u ostacima ruskih raketa.
Investicije u odbranu Ukrajine predstavljaju investicije u dugoročnu bezbjednost cijele Evrope. Pobjeda Ukrajine ostaje ključni preduvjet za osiguravanje mira, stabilnosti i bezbjednosti na evropskom kontinentu.
Zvanična Moskva već je izjavila da namjerava nastaviti raketne udare na Kijev i preporučila stranim diplomatskim predstavništvima da napuste ukrajinsku prijestolnicu. To je još jedan dokaz da Kremlj svjesno koristi teror kao element državne politike. Šef Ruskog ministarstva vanjskih poslova, Sergej Lavrov, o tome je posebno informisao američkog državnog sekretara Marka Rubija. Većina zapadnih ambasada već je odbila napustiti Kijev.
Očekuje se da će neformalni sastanak ministara vanjskih poslova zemalja Evropske unije u formatu „Gymnich“, koji će biti održan 27. i 28. maja 2026. godine na Kipru, postati važna platforma za usaglašavanje zajedničkog evropskog odgovora na rusku eskalaciju. Tokom sastanka planirano je razmatranje rata u Ukrajini, perspektiva pregovaračkog procesa, zahtjeva prema Rusiji, mehanizama bezbjednosnih garancija za Ukrajinu, kao i mogućih ruskih provokacija prema Armeniji uoči parlamentarnih izbora 7. juna.
Svojim djelovanjem Moskva je faktički bacila izazov cijeloj Evropi. Od odlučnosti i jedinstva zapadnih država danas zavisi ne samo budućnost Ukrajine, već i arhitektura bezbjednosti cijelog evropskog kontinenta.