Bio je modni dizajner koji je uzdrmao industriju i redefinirao značenje mode kao takve. Njegovo samoubojstvo šokiralo je svijet. McQueenovo mapiranje staze karijere Alexandera McQueena (1969.-2010.) Sastoji se od arhivskih snimaka, suvremenih intervjua, obojenih poetičnim slikama ili impresivnim zvučnim zapisom (pružio ga poznati suvremeni skladatelj Michael Nyman ). U svom impresivnom ishodu, ovaj je film „moderna, iako pomalo gotička bajka o običnom dječaku iz istočnog Londona radničke klase koji je vezao vlastite demone i postao globalna zvijezda modnog dizajna“.
McQueen
Ali u kojoj mjeri mozaični dokumentarac funkcionalno može prikazati život umjetnika? Iako se na prvi pogled McQueenovi filmski tvorci Ian Bonhôte i Peter Ettedgui možda čine kao najveći mogući dokumentarni pristup, njegova metoda temelji se na stvaranju životne priče hvatajući uzastopce kroz različite točke karijere i, u određenoj mjeri, osobnog života – tj. koji je odjeknuo u javnosti. Činjenica da takva naracija savija svaku moguću stvarnost ljudskog života ne treba posebno naglašavati. Ono što je ipak zanimljivo jest kako se film bavi nedostatkom neposrednog znanja. Zasnovan je na izvanrednom i pametno segmentiranom modnom događaju i svjedočanstvu uspomena i kolega dizajnera, sljedeći jedan cilj koji je dosljedan, detaljno razrađen i impresivniji od intimnog portreta Alexandera McQueena . Kohezivnost ovog portreta filmaši majstorski održavaju tijekom filma – čini se da njegova preciznost obuhvaća McQueenove modne principe, pune oštre poezije u svakom šavu i dramatičnih detalja.
Nije tajna da se ovaj portret prati prema svjedočenjima kojima su prethodila nostalgija i otkrića tabloida. Nikada ne vidimo McQueena izbliza, ne ulazimo mu pod kožu, ne znamo s kim je bio privatno, a uopće nam ne treba – film preslikava njegov profesionalni put i prije svega profesionalne odnose s pompom, ali i duhovitošću i uvidom. Pored toga, on bez rizika pokušava egzistencijalnu jezgru urgentnosti svojih umjetničkih i životnih stavova analizirati. Međutim, kako je riječ o istraživanju nakon dizajnerske smrti, kreativci nemaju ni alate da ga intimno poznaju. Stoga njihovi ciljevi moraju biti skromniji.
Oblikovanje biografije
Međutim, upravo je preciznost oblikovanja konvencionalne biografije konačan aspekt filma koji čini njegovu uvjerljivost. McQueen je , međutim, već zaokupljen mogućom kritikom s ove pozicije jer ne pokušava čak ni snažni dokumentarni realizam. Nadalje, teatralnost i velika gesta (u životnoj priči, u obliku dokumentarca) čine formalnu jezgru filma oko kojeg je složena njegova pripovijest. Modna izvedba, izvedba ekstravagantne ličnosti, izvedba skandaloznog života – sve su to motivi s kojima film djeluje osjetljivo i svjesno i premješta ih na razinu filmske forme.
U pogledu ove formalne dimenzije koja se širi, McQueen je kinematografska forma koja je spremna igrati veću igru od tradicionalnog biografskog dokumentarca. Pitanje je, koliko je pametna mimikrija – kreativci su više nego otvoreni za formalne igre s ljepotom i brutalnošću McQueenove umjetnosti, ali ova igra ostaje na razini uobičajenih i već dobro poznatih razmatranja onoga što je McQueen doveo u modu.
Zaključak:
U konačnici, McQueen je gotovo isključivo esencijalistički u načinu na koji se bavi osobnošću koja nadilazi osrednjost. Ali i ono što se općenito smatra ispravnim i normalnim. Međutim, ono što filmu nedostaje je pristranija analiza složenijih društvenih pozadina McQueenovog podrijetla, rada i na kraju njegove smrti. U svakom slučaju, to je izvanredan dokumentarac kojem nedostaju vizija, hrabrost, uvid i divljenje osobi čija se posljednja tajna ne može razbiti.
IMDB ocjena filma: 7.9/10