Najavljeni ulazak Finske i Švedske u NATO izaziva dodatnu uznemirenost u Moskvi. Ruski predsjednik Vladimir Putin u sve je težoj situaciji, u Ukrajini mu ne ide kako je planirao, a pridonio je još većoj homogenizaciji Zapada, pogotovo NATO-a koji se sada širi na zemlje koje još prije pola godine nisu o tome niti razmišljale.
Najave iz Kremlja o neizbježnom “odgovoru i posljedicama” se roje. Između ostalog, Rusija još polaže nade u “raskol” u NATO-u na koji su i računali, pa i bili sigurni pokrećući invaziju na Ukrajinu, pa se u vezi s tim uzdaju i u Zorana Milanovića.
Veliki dio ruskih medija piše da bi Hrvatska i Turska mogle unijeti raskol među zapadne saveznike.
No, i Putinovi medijski trbuhozborci smatraju kako su dosezi i utjecaj hrvatskog predsjednika ipak minorni u odnosu na “tursku opasnost” po NATO. To, naravno, pokazuje i činjenica da su i Washington i Bruxelles u stalnom kontaktu s Ankarom, tamo lete i delegacije iz Stockholma i Helsinkija, dok oko Milanovića nema toliko “šušura” kao oko Erdogana.
Za Milanovića kažu kako ulazak Finske u NATO povezuje s “rješenjem problema na Balkanu” (ne preciziraju ni BiH, ni Izborni zakon), ali ipak smatraju da su turski zahtjevi ozbiljniji i izazivaju veću zabrinutost od Milanovićevih.
No, ruski mediji usput spominju da bi, uz Milanovića i Erdoğana, “od koristi” mogla biti i Mađarska koja se o tome još, izravno, ne izjašnjava. Navodno bi Viktor Orbán mogao biti posljednji ruski adut jer neki misle da Hrvatska nema tu snagu, a da će se s Erdoğanom ipak nagoditi, pa im kao posljednja nada ostaje “pouzdani” Orbán!?
Doduše, neki neovisni ruski analitičari smatraju da se članstvo Finske i Švedske neće dati izbjeći, ali i da je najzaslužniji za to što dvije sjeverne zemlje napuštaju svoju tradicionalnu neutralnu politiku upravo Vladimir Putin. Moskovski Komersant navodi da je još u siječnju tek oko 28 posto Finaca bilo za članstvo u NATO-u (godinama prije ni njih 20 posto), da bi sada u svibnju podrška porasla na čak 76 posto, piše Jutarnji list.