Vehabović-Rudež: “Žene u BiH su ubijane i prije, ali smo femicid u Gradačcu javno vidjeli. Prikazivanje ubistva može biti traumatično za ljude, puno ljudi je pogođeno. Nasilnici trebaju pomoć! To su ljudi koji ne znaju kontrolisati agresiju i ljutnju! Obrazac nasilja je kod nas sveprisutan u porodici, na radnom mjestu, u školama… Nekada su ljudi gledali borbe ljudi, danas gledamo nasilne sportove, filmove, horore jer nam to daje adrenalin. Ljudi koji žele vidjeti snimak ubistva nisu nužno potencijalni nasilnici. Porazna je podrška muškaraca nasilniku ubici koja poizilazi iz njihove nemoći. Muškarci nasilnici se osjećaju nemoćno naspram žena! Mnogi građani koji se dive nasilniku se osjećaju nesigurno, to je izopačeno. Svi možemo biti potencijalni nasilnici jer svi smo nekada bili nesigurni, poželjeli da nekoga kontrolišemo ili imamo samo za sebe. Svaka žena može da se nađe u nasilnom odnosu. Nasilje nije samo udarac! Nasilnik može biti uglađen muškarac, profesor na fakultetu. Obično institucije nisu na strani žene. Najlakše je ženi reći da ode od nasilnika, ali ne ide to tako. U nasilnim odnosima imate nasilne momente i fazu “medenog mjeseca” u kojoj se nasilnik izvinjava i iskazuje ljubav. Ta faza zna ženu zadržati u začaranom krugu nasilja. Nasilnik želi da se žena osjeća kao da nema nikoga osim njega. Nasilje nije jedna svađa, već kontinuirani period u kojem žena trpi. Postoje i žene i muškarci koji manipulativno prijavljuju nasilje kako bi ostvarili neku korist. U Zavodu Pazarić očigledno nešto nije uredu. Izbor kadrova, nejasnoća kakvo je radno mjesto, nekompetentne osobe, puno je šupljina u Pazariću. Odgovorna je i osoba koje je snimila nasilje, a nije ga spriječila! Kada vidite nasilje, nemojte se upetljati, ali zovite policiju! Moramo praviti pritisak na policiju! Ljudi nekada glume sreću da bi preživjeli! Lako osuđujemo i dajemo savjete, ako želite promjenu prijavite nasilje!”