Prekrasan prizor rascvjetane saksije ili teglice na prozoru punog lukovičastog cvijeća – rapsodija je boja i mirisa koja ne ostavlja ravnodušnim.
Amarilis cvjeta od decembra do marta, a u proljeće u aprilu i maju, ukoliko se posadi u februaru ili martu.
Biljka ima uske duge listove i uspravnu čvrstu stabljiku, koja nosi upadljive, raskošne i krupne cvjetove u obliku trube. Cvjetovi ove biljke mogu se naći u purpurnoj, narančastoj, crvenoj i bijeloj boji, ali i u kombinaciji dvije boje, a tolika raznolikost čini biljku veoma privlačnom.
SADNJA
Biljku zasadite u saksiju plitko, najbolje početkom februara. Saksija koju koristite mora biti velika toliko da između lukovice i ivice saksije bude razmak od dva do tri centimetra. Šljunak je potrebno postaviti na samo dno saksije, a zatim je napuniti propusnom zemljom. U tom slučaju najbolje je koristiti zemlju koja je mješavina perlita i humusa. Polovina biljke mora biti pod zemljom.
Da bi korijen biljke počeo da se razvija, saksiju odložite na tamnije mjesto, a nakon razvijanja na toplije mjesto, gdje je temperatura oko 20 stepeni. Poslije desetak dana trebalo bi da se pojave prvi izbojci dužine 10 cm. Te prve dvije nedjelje nakon sađenja biljka se ne treba zalijevati, a poslije izbijanja potrebno je da je zalijete svaki drugi dan.
Poslije svih ovih koraka saksiju bi bilo dobro pomjeriti na mesto gdje ima više svjetlosti. Kada se pojavi prvi cvjetni pupoljak biljku treba da prihranjujete tečnim đubrivom za cvijeće, a ne treba je zalijevati velikom količinom vode da lukovice ne bi počele truliti.
GAJENJE
Gajenje i održavanje ove lijepe sobne biljke je jednostavno i lako. Bitna stavka je da znate da nakon cvjetanja treba da odsiječete dršku, tako da njena visina iznosi 10 centimetara. Do proljeća je ostavite da miruje na nekom toplijem mjestu, gdje temperatura iznosi do 15 stepeni, a potrebno joj je obezbijediti i dovoljno svjetlosti.
Kada dođe maj biljku iz saksije možete premjestiti u baštu. U bašti su joj prirodni uslovi koji joj više prijaju, pa će se samim tim i više razvijati. Jako je važno da im do ljeta poraste što više lišća i da same lukovice što više porastu kako bi bile spremne za naredno cvjetanje.
Za ljubitelje ove biljke koji ne posjeduju baštu, postoji rješenje koje će biti prijatnije ovom sobnom cvijeću. U tom slučaju treba je samo presaditi u veliku saksiju i ostaviti je da uživa na terasi. Kad dođu jesenji dani, a lukovica se vrati u domove, treba sačekati da otpadnu listovi koji su se osušili. Nakon toga korijen se skraćuje na četiri centimetra i odlaže se sama lukovica na neko tamnije mjesto.
RAZMNOŽAVANJE
Razmnožavanje amarilisa vrši se dijeljenjem mladih lukovica od starih ili sjemenom. Ukoliko se odlučite na metodu razmnožavanja sjemenom možete dobiti ponekad i nove sorte. S mladim lukovicama raznožavanje se vrši tako što ćete ih ostaviti što duže uz stare lukovice od koje su izrasle, da bi na taj način što više ojačale.
Kod ovog cvijeća svakako je najzanimljiviji podatak da njegova lukovica može trajati i do 75 godina – ako se pravilno čuva.