Kad u utrobi Zemlje uskuha, onda ona višak materije izbaci na površinu kroz svoje vulkane i gejzire koji su uvijek na istim mjestima i uvijek spremni odvrnuti svoje ventile. A kad se među ljudima na Zemlji nakupi previše negativne energije, oni je obično isprazne u nekom ratu ili drugoj vrsti sukoba na svojim vulkanima ili gejzirima. Jedan od takvih vulkana je upravo Balkan, a njegovo grotlo je baš u BiH. Sad se već ozbiljno primiče vrijeme kada se očekuje pražnjenje. I tako BiH ponovo postaje važna tema i kod susjeda i dalje. Eto im nove prilike da svoje frustracije istresu kod nas, a nama kako bude, mi smo im najmanje važni. Oni, i grupa ljudi na vlasti kod nas kojoj je lijepo zato što je nama teško, u novom sukobu vide svoju šansu.
Trljaju ruke, moglo bi tu biti opet nekog plijena. To je grupa pod čijom vlašću narod masovno odlazi iz zemlje, što je ravno najvećoj katastrofi. Oni javno žale zbog toga, a tajno glade bradu. Time „rješavaju“ i pitanje nezaposlenosti i nezadovoljstva i onih koji glasaju protiv njih. Hoće li opet biti po njihovom, hoćemo li im dozvoliti da se ponovo kockaju sudbinom naše domovine? To zavisi i od njih i od onih izvan, ali ipak najviše od nas samih. Ako ni nakon trideset godina nismo skontali s kim imamo posla, onda nam se loše piše.
Ako nismo u stanju sami zaključiti da se jednako, pa i više iseljava i s područja koja su nacionalno homogena i u kojima je već 30 ista vlast, baš tog naroda koji bježi od njih, pogledajmo demografska istraživanja, naprimjer, dr. Tade Jurića, koja nedvojbeno dokazuju i ove dvije činjenice: prvo, nisu krivci Hrvatima Srbi i Bošnjaci što moraju trbuhom za kruhom. Nisu krivi Srbima Bošnjaci ni Hrvati niti su Bošnjacima krivi Srbi i Hrvati, nego baš njihovi. I drugo: među iseljenicima su uglavnom oni koji glasaju protiv stranaka na vlasti. Pametnom dosta! Dakle, ako shvatimo da ovi koji nas vode idu krivim putem na kom im mi služimo samo kao živi štit; da nas oni ne brane nego da brane sebe, i ako se okrenemo u pravom smjeru, onda ima nade. A pravi smjer je da volimo svoju zemlju, a ne da je mrzimo. Da se borimo za interese svoje zemlje, a ne za interese susjeda i prijatelja. Da biramo ljude i da slijedimo one koji neće živjeti zahvaljujući tome što nas zavađaju, nego zahvaljujući rezultatima koji pokazuju napredak. Ako krenemo tim novim putem, uspjeh je neizbježan. A ako nastavimo u istom smjeru kao do sada, idemo samo dalje u ponor. Mi biramo.