Srđan Aleksić imao je 26 godina kada je ubijen, bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Piše: Delina Voloder
21. januara 1993. godine četvorica pripadnika Vojske RS počeli su tući Alena Glavovića, a Srđan Aleksić tada je pritekao u pomoć nakon čega su ga pripadnici Vojske RS brutalno pretukli. Srđan je pao u komu i nakon šest dana preminuo u bolnici. Bio je to trenutak kada je Srđan životom platio svoju ljudskost.
Alen Glavović uspio je otići i trenutno živi sa svojom porodicom u Švedskoj, ali uvijek se rado sjeća svog spasioca, kojem svake godine dođe na grob i kojeg pamti po herojstvu.
Priča o Srđanu prvo objavljena u CD-u
Herojska priča o Srđanu prvo je objavljena u emisiji Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem, a poseban prilog o Srđanu snimila je naša ekipa 2005. godine.
Srđan imao razlog zašto je ubijen – spasio je svog prijatelja
Srđan je htio spasiti svog prijatelja i poznanika, ali sebe nije mogao spasiti. Njegov otac, Rade Aleksić prisjećajući se svog sina za FACE kaže da je uvijek tužan kada se sjeti tragičnog ubistva njegovog sina, ali da uz to postoji i doza ponosa, ljudskog inata koji upućuje na to da kada je već poginuo, imao je razlog zašto je poginuo. Spasio je svog prijatelja.
„Neka ova moja priča ne rastuži ljude, neka ih dirne, nek potekne i suza koju mogu pustiti, ali neka moja priča i smrt moga Srđana pomogne čovjeku da vidi gdje je to dobro, koji je to put kojim čovjek treba da ide, pa makar i u smrt otišao. Zato sam ja tužan, a i zahvalan svome sinu što je to učinio pa makar i poginuo.”
Srđan Aleksić ušao je u dušu ljudi
U Centralnom dnevniku ekskluzivno su na Srđanovu 28. godišnjicu govorili njegov otac, Rade Aleksić i čovjek kojem je Srđan spasio život, Alen Glavović.
Rade: „Srđan je ušao u dušu ljudi, on je njihov isto kao i moj! Ljudi su odlučili da Srđanovim imenom obilježe svoj grad, najviše me dirnuo trg u Novom Pazaru, gdje se mladost okuplja! Smeta mi što nas dijeli bilo ko, na bilo koje partije i naciju. Naši političari su kapitalisti, trude se obogatiti i zacrniti život narodu! Srđan je sedam dana živio na aparatima, doktor rekao da mu mozak ne radi i da nikad neće raditi, pitao me je šta da radi, rekao sam da neću biljku, skinuli su ga sa aparata! Nakon sahrane sebi sam rekao: “Rade imaš dva izbora; ili živi kao čovjek, da ljudi ne bježe od tebe, ili otvori sebi grobnicu i lezi u nju, ubij se!” Odlučio sam boriti se za Srđana, da ga ne preuzme politika“, kazao je tada Srđanov otac.
Alen Glavović: U Trebinju se nije gledalo koje si vjere, bitno je bilo jesi li čovjek! Teško mi je što u Trebinju Srđan Aleksić nije dobio ulicu, a u ostalim gradovima jeste! Bilo je šest ubica, dobili su malo zatvora! Jedan je poginuo, ostali žive u Trebinju! Najteže će mi biti kad Rade umre!
Rade: Alene, Srđan nije umro, neću ni ja dok živite ti i tvoja djeca!
Uz posebnu Radetovu poruku ono što je sigurno je da Srđan i 30 godina poslije ostaje živjeti kroz sjećanja na njegovo herojstvo, sve ulice koje nose njegovo ime, kao i ljude koji ga se rado sjećaju.