“Rusija u Ukrajini vodi imperijalistički osvajački rat. Od strane Ukrajine ovo je odbrambeni, nacionalno-oslobodilački, domovinski rat. Moskva razumije da bez Ukrajine ne može sanjati o restauraciji Sovjetskog Saveza ili o postanku moderne imperije.
Ruska okupacija Ukrajine značila bi skoru vezu Bjelorusije, Moldove i Kazahstana. Gruzija i Jermenija, kao Tadžikistan i Kirgizija bili bi primorani isto ući u usku integraciju sa Moskvom, a Turkmenistan, Uzbekistan i Azerbejdžan, iako bi ostali samostalni, ipak bi bili dužni potpuno koordinirati svoju politiku sa Rusijom.
Ako Kijev brzo padne u ruke ruske vojske, nije isključeno da Estonija, Latvija i Litva isto budu okupirane, iako su članice Alijanse i nije sigurno da bi NATO vojno krenuo u njihovu odbranu.
Mi smo vidjeli uplašeni NATO krajem februara-početkom marta. Da li bi Brisel krenuo u vojnu akciju spašavanja baltičkih zemalja je vrlo, vrlo upitno iako postoji članak 5. Sjeveroatlantskog ugovora o kolektivnoj bezbjednosti.
Sada svi smo moramo razumjeti kako je bio visok ulog za budućnost ruske dominacije sa jedne strane i obezbjeđivanja granica samog NATO-a sa druge strane u rezultatu ovog rata u Ukrajini.
Ukrajinska vojska srušila je ruske mašte, ali Putin još pokušava da izvuče korist od ove avanture. Sa velikom zadrškom krenula je pomoć Ukrajini u naoružanjima. Ukrajinska vojska dobija još uvijek ograničeno najnovije oružje. Ukrajinski vojnik već je spasio toliko zemalja od neizbježne okupacije, pripajanja ili padanja u potpunu zavisnost od Moskve. Brisel, Vašington, London i puno evropskih prijestolnica je to ocijenilo.
Rat u Ukrajini apsolutno ne ide po ruskom scenariju i ulazi u treću fazu taktičkih borbi. Moskvin je cilj da direktno pripoji Rusku Federaciju okupiranom teritoriju, kako je to uradila i sa ukrajinskim Krimom u martu 2014. godine. Tada je bila vrlo slabašna međunarodna reakcija, šta je ohrabrilo Putina da krenute dalje u osvajački pohod.
U 2008. godini Merkelova Njemačka i Sarkozijeva Francuska bacili su Gruziju i Ukrajinu u naručje Kremlja. Politika podržavanja agresivnih zahtjeva Putina od strane Pariza i Berlina stala je katastrofom za evropsku sigurnost. Geografski, Njemačka je bliže Rusiji i sada je napokon osjetila hlad njezinog imperijalističkog disanja, praktički uz svoje granice. Francuska još ostaje dosta sebična, iako se vidi promjena pozicije od neutralne s elementima proruske na umjereno atlantsku. Jasno je da neko ipak mora zaustaviti rusku ekspanziju na Evropu.
Poslije reizbora predsjednik Emanuel Makron je opet krenuo u telefonsku diplomaciju sa Putinom, koja je propala u martu ove godine. Ideja o spašavanju obraza Putina pokazala se vrlo opasnom za Ukrajinu i Evropu. Emanuel Makron savjetovao je Kijevu da će ustupiti Moskvi dio svojih teritorija da ne bih Kremlj bio previše ljut. Politika hranjenja ruskog agresora teritorijem Ukrajine da bi osigurali za sebe bezbijedni život je apsolutno amoralna, sebična i ne kosi se sa međunarodnim pravom. Takva politika Pariza i Londona u 1938. godini je dovela do katastrofe. Pogodovanje Hitleru je samo njega ohrabrilo i on je za godinu dana počeo Drugi svjetski rat.
Francuska je već i sama bila okupirana hitlerovskom vojskom. To je diplomatska pouka Makronu. Ako želiš riješiti agresiju za račun tuđih teritorija uskoro ćeš sam platiti svojima. Sredinom februara ove godine sedmicu dana prije rata, nakon sastanka predsjednika Ruske Federacije i Bjelorusije u Minsku, oduševljeni Aleksandar Lukašenko izjavio je da je njihova zajednička vojska spremna doći do La Manša za tri dana.
Tako kod Emanuela Makrona još ostaje mogućnost ponuditi Rusima Normandiju ili Bretanju da bi Putin mogao sačuvati obraz. To bi bilo više korektno nego od sebe predlagati Kremlju na raspolaganje dijelove ukrajinskih regija. Ukrajinski predsjednik izjavio je da spreman na direktne pregovore sa Putinom bez posrednika, ali bez ugrožavanja i ucjenjivanja. Polazna tačka bi bila povratak ruske vojske na položaje 23 februara ove godine. Već ima signala da Moskva traži slabu tačku u Atlantskom jedinstvu.
Tu je i oštra pozicija Mađarske prema Ukrajini kao tihog saveznika Kremlja i izjave nekih predsjednika država članica NATO-a o blokiranju učlanjenja u Alijansi Finske i Švedske. Izražena je i mogućnost korištenja veta na dobivanja Ukrajinom statusa kandidata za članstvo u EU. Oficijelni Kijev upozorava da će takav čin prema Ukrajini biti primljen kao akt veleizdaje evropskih vrijednosti i podrške ruskog agresora, koji ima još puno sakrivenih evropskih političara kupljenih za moskovski novac.
Korištenje veta za dobijanje statusa zemlje kandidata za ulazak u EU treba shvatati kao ismijavanje evropskog puta Ukrajine i šamar čitavom ukrajinskom narodu koji je svojom teškom borbom onemogućio rusku ekspanziju na Evropu i moskovsko pokoravanje Kavkaza i Centralne Azije.
Za mjesec dana ćemo dobro vidjeti ko je u Evropi je zadnja linija odbrane Kremlja. Moramo napokon riješiti rusku petu kolonu.”