Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” analizira rastuće hibridne prijetnje Rusije prema Njemačkoj i Švedskoj, upozoravajući na sve agresivnije metode destabilizacije i njihove posljedice po evropsku sigurnost.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Rast hibridnih prijetnji protiv Njemačke
Njemačka Savezna služba za zaštitu ustava (BfV) saopćila je da raste nivo sabotaže, špijunaže i drugih oblika opasnih aktivnosti usmjerenih protiv Njemačke. Čelnik BfV-a Sinan Selen na zajedničkoj konferenciji svog ureda s Udruženjem za sigurnost u privredi izjavio je da počinioci pokazuju veću sklonost riziku i koriste raznovrsnije metode u svojim operacijama protiv Njemačke, dodajući da ne isključuje mogućnost ubistava. Predsjednik BfV-a također je rekao da Rusija Njemačku doživljava „kao protivnika, ponekad kao neprijatelja broj jedan“. Glavna pažnja stranih operacija usmjerena je na logistički sektor, kao i na odbrambenu i tehnološku industriju. Prema riječima S. Selena, Rusija je glavni protivnik, ali daleko od jedinog.
Rusija kao ključni protivnik i izborna meta
U decembru 2025. godine vlasti Njemačke saopćile su da Moskva stoji iza opsežne kampanje dezinformacija i kibernetičkih napada koji su prethodili saveznim parlamentarnim izborima. Već početkom marta BfV je upozorio na nove pokušaje Rusije da se umiješa u izbore za pokrajinske parlamente 2026. godine. Prema procjeni njemačke kontraobavještajne službe, situacija je izuzetno ozbiljna jer se očekuju široke informacijske manipulacije usmjerene na podršku političkim snagama sklonim Moskvi.
Nakon sveobuhvatne invazije Rusije na Ukrajinu 2022. godine, Kremlj je značajno intenzivirao hibridne operacije protiv Njemačke kao jednog od ključnih političkih i ekonomskih članova EU. Te operacije obuhvataju dezinformacije, kibernetičke napade, sabotažu i špijunažu s ciljem podrivanja unutrašnje stabilnosti. Njihov strateški cilj je slabljenje evropskog jedinstva i smanjenje podrške Ukrajini, kao i preoblikovanje evropske sigurnosne arhitekture.
Ruske hibridne operacije sve češće poprimaju globalni karakter, pri čemu ruske obavještajne službe koriste treće zemlje, privatne strukture i kriminalne mreže kao paravan za svoje aktivnosti. To otežava njihovo otkrivanje i pravnu kvalifikaciju, stvarajući izazove za organe reda u zemljama EU. Takav pristup omogućava Moskvi da se formalno distancira od direktnih napada, uz istovremeno očuvanje njihove efikasnosti. Kao rezultat, formira se „siva zona“ sigurnosti u kojoj tradicionalni mehanizmi odvraćanja djeluju ograničeno.
Nova faza hibridnog rata i sigurnosni izazovi
Izjave čelnika njemačke kontraobavještajne službe Sinana Selena pokazuju da prijetnje iz drugih zemalja, posebno Rusije, ulaze u novu fazu. Ne radi se samo o povećanju intenziteta napada, već i o njihovoj sve većoj drskosti i spremnosti na rizik. Upozorenje o mogućnosti fizičkih napada, uključujući ubistva, posebno je značajno, jer su ruske službe već provodile operacije likvidacije protivnika u Njemačkoj. Konkretno, 2019. godine ubijen je opozicioni bivši čečenski komandant Zelimhan Hangošvili.
To ukazuje na prelazak u agresivniju fazu hibridnog rata koja daleko nadilazi informacijski ili kibernetički prostor. Rusija sistemski djeluje na destabilizaciji Njemačke. Posebna pažnja ruskih službi usmjerena je na kritično važne sektore poput logistike, odbrambene industrije i visokih tehnologija, što ukazuje na namjeru ne samo prikupljanja informacija, već i direktnog utjecaja na funkcioniranje države.
Eskalacija takvih aktivnosti povećava rizike za nacionalnu sigurnost i ekonomsku otpornost Njemačke. Zvanično definiranje Rusije kao glavnog protivnika znači temeljnu promjenu sigurnosnog modela Njemačke. Formulacija da Moskva Berlin doživljava kao „neprijatelja broj jedan“ ukazuje na dubinu konfrontacije i stratešku usmjerenost ruske politike.
Njemačka polazi od toga da se radi o dugotrajnom i sistemskom suprotstavljanju koje obuhvata sve dimenzije hibridnog rata. Kao odgovor na rastuće prijetnje, javlja se hitna potreba za jačanjem protumjera, posebno u oblasti kibernetičke sigurnosti i zaštite kritične infrastrukture. Efikasna borba protiv hibridnih napada zahtijeva tijesnu koordinaciju između državnih institucija i privatnog sektora.
Poslovni sektor, posebno u tehnologiji i logistici, postaje ključni element sistema nacionalne sigurnosti. Takav pristup odgovara savremenim izazovima u kojima se granica između civilne i vojne infrastrukture sve više briše. Izborni procesi ostaju jedna od glavnih meta ruskih operacija utjecaja u Njemačkoj. Kampanje dezinformacija usmjerene su na podršku političkim snagama koje zagovaraju ublažavanje sankcija ili promjenu vanjskopolitičkog kursa.
To stvara ozbiljne unutrašnjopolitičke rizike za Njemačku. Dugoročno, takve aktivnosti mogu promijeniti političku ravnotežu ne samo u Njemačkoj već i u Evropi. Kontinuirani hibridni napadi mogu utjecati na investicijsku klimu, povjerenje u državne institucije i osjećaj sigurnosti građana. Istovremeno, informacijske kampanje ciljaju na podrivanje povjerenja u demokratske procese i medije.
U takvim okolnostima strateška komunikacija i aktivna borba protiv dezinformacija postaju sastavni dio nacionalne sigurnosti. Planirano osnivanje Zajedničkog centra za hibridnu odbranu označava prelazak na sistemski odgovor na nove prijetnje. Platforma bi trebala omogućiti operativnu razmjenu informacija između kontraobavještajnih službi, policije, tužilaštva i privatnog sektora.
Švedska pod sve većim pritiskom
Mediji su izvijestili da švedska Sigurnosna služba (Säpo) također smatra Rusiju glavnom vanjskom prijetnjom za Švedsku i upozorava da bi se prijetnje mogle dodatno povećati jer je ta zemlja postala sklonija rizičnim potezima. „Razvoj situacije karakterizira agresivnije djelovanje Moskve uz prikrivene operacije utjecaja“, izjavila je direktorica službe Charlotte von Essen.
U godišnjem izvještaju Säpo je naglasio da je potreba Rusije za prikupljanjem informacija „bezgranična“. Predstavnik službe Fredrik Hallström naveo je da su ruski agenti dobijali zadatke mapiranja i dokumentiranja objekata važnih za odbranu u Švedskoj, uz postojanje pokušaja destruktivnih kibernetičkih napada.
Rusija predstavlja prijetnju sigurnosti Švedske, a ta opasnost se dodatno povećala u kontekstu rata protiv Ukrajine i sukoba sa Zapadom. Švedske službe svake godine bilježe desetine incidenata povezanih s Rusijom. Ruski avioni su više puta narušavali švedski zračni prostor, dok su u Baltičkom moru meta sabotaža bile podvodne komunikacije.
Paralelno s tim, Kremlj provodi dezinformacijske operacije u Švedskoj s ciljem stvaranja društvenih napetosti i podrivanja povjerenja u vladu i njenu politiku podrške Ukrajini.
Aktivnosti Rusije u Švedskoj ukazuju na transformaciju prijetnje – od klasične špijunaže ka višedimenzionalnoj hibridnoj konfrontaciji. U kontekstu rata protiv Ukrajine, evropske države se posmatraju kao dio šireg prostora sukoba.
Hibridne operacije kao prijetnja evropskoj stabilnosti
Kombinacija kibernetičkih napada, dezinformacija i prikrivenih operacija predstavlja slojevitu strategiju čiji je cilj podrivanje povjerenja u državne institucije i savezničke strukture, uključujući NATO. Time se potencijalno slabi političko jedinstvo Evrope i podrška Ukrajini.
Povećana aktivnost Rusije u Švedskoj treba se posmatrati kao dio šire strategije pritiska na sjeverno krilo NATO-a. Jačanje obavještajnih i subverzivnih aktivnosti u regionu Baltičkog mora stvara dodatne izazove za kolektivnu odbranu Saveza.
Ocjena Säpo da je Rusija postala sklonija riziku ukazuje na veću spremnost Kremlja na eskalaciju, čak i uz moguće međunarodne posljedice. To govori o smanjenoj efikasnosti tradicionalnih mehanizama odvraćanja, uključujući sankcije i političku izolaciju.
Takvo ponašanje povećava vjerovatnoću nepredvidivih poteza, uključujući sabotaže, kibernetičke napade ili provokacije u Baltičkom moru, što dodatno ugrožava evropsku sigurnost.
Izjava o „bezgraničnoj“ potrebi Rusije za informacijama pokazuje da Kremlj nastoji steći potpun uvid u unutrašnje procese u švedskom društvu – politiku, ekonomiju i javno mnijenje – kako bi ciljano utjecao na ključne institucije i procese odlučivanja.
Prikupljanje podataka o kritičnoj infrastrukturi ukazuje i na pripremnu fazu potencijalnih sabotaža. Riječ je o energetskim, transportnim i digitalnim sistemima koji su ključni za funkcioniranje države.
Društvena otpornost kao ključ odbrane
Otpornost švedskog društva postaje ključni element nacionalne sigurnosti u uslovima hibridnih prijetnji. To uključuje povjerenje u institucije, medijsku pismenost i spremnost građana da se odupru dezinformacijama.
Švedska time pokazuje da jačanje društvene otpornosti predstavlja važan model odgovora na savremene sigurnosne izazove.